Dugo nas ne bijaše zajedno; riječi utonu, dani se zaborave, obećanja izblijede - a ja smislim prikladna opravdanja: ne trebam te, ne poznajem te, ne osjećam te više.
Previše je vremena prošlo da ne bih pronašao drugi način; novu stranicu okrenuo, novim putem zagazio gustiš - samo da pohlepno dograbim što već moram; kao da ti uopće ne znaš kako ću ti - pokorno i smjerno - prići jedne večeri da mi se spremno prepustiš.
Da ti meni - umjesto ja tebi, očima punim neke naprečac smišljene molbe za oprostom, kako sam to već poslovično vičan - šapneš da me odavna već čekaš; da miluješ, šumiš, iscjeljuješ.
Pa da se sjetim kako je sasvim dovoljno nekoliko plahih koraka nasamo - da od mene opet barem na dah sagradiš dijete.
Post je objavljen 10.08.2023. u 05:45 sati.