Život je kao vlak koji putuje u nepoznato i zaustavlja se na stanicama gdje neki izlaze a neki ulaze u naše živote. Šetajuci tako svojim vlakom u vagonu pored prozora naslonjena i zabrinuta sjedila je ONA..
U vlaku za nepoznato
moje omiljeno mjesto
negdje na sredini jedinog vagona
na tom mjestu razmišljam često
kad sad odjednom pojavi se ONA
Vjerovao sam da poznajem ljude
dok tebe nisam vidio
srce kaže neka bude što bude
i odmah se postidio
Ljepša od bisera
iz najveće školjke morskih dubina
jača od svemira
toliko mala a toliko planina
Pun mjesec i ove je noći
ukrao trenutak istine
prije zore život ce proći
dok nevolje kradu godine
A ti, kišom okupana
pratiš svoje korake
vjetrom želja nošena
uvijek ćeš htjeti među oblake
Za T.M.
Post je objavljen 06.08.2023. u 13:40 sati.