Vrijeme je da se poklonim sjenima mog djede Nikole
Suvajdžića u Botnu. Polazimo, evropskim putem E 6, koji
su gradili logoraši, i moj djed među njima.
Put se odvaja desno uzbrdo
Nakon kraće vožnje kroz šumu, s desne strane pokazat će
se sad već poznati putokaz i kamena ograda
Jugoslavisk kirkegard, jugoslavensko ratno groblje.
Na lijepo uređenom groblju spava 1657 vječnih spavača.
Ulf kaže da ih je 1829, a po nekim procjenama oko 2100.
Već vidim poznati spomenik ispod lijepo oblikovane stare
oskoruše. Tražit ću odgovor zašto je baš oskoruša tu,
a okolo rastu breze, jele, borovi. Donesena je iz Srbije
1960.godine zbog staropoznate simbolike.
Otvaram staru ogradu s križem
Uz spomenik palim donesene svijeće i stavljam buket bijelih
ruža za nedužne žrtve
Pomaže mi moj rognanski anđeo čuvar, Dejan.
Treća ploča lijevo od spomenika nosi 16 imena, peto je ime
Nikole Suvajdžića, mog djeda. Polažem bijele ruže i stavljam
knjigu na dar.
Zapalit ću svijeću...
Knjigu ću premjestiti na spomenik, da tu ostane zaštićena.
(nastavit će se)
Post je objavljen 01.09.2023. u 06:21 sati.