Često me uhvati nespremnog, al kako bi i bio...
Često se pitam, kojim sam djelom sve to zaslužio...
Danas je dobar dan za pisanje.
Danas je dobar dan za brisanje...
Gdje li sam griješio, kome sam vratio...
Ipak pomislim da sam račune i preplatio...
I dok se pravim da me briga nije,
Duša me ismijava, jer duša mi pije..
Kad tuga stegne, pobriše sve što joj smeta,
Kad tuga stegne, uhvatim se za slike nekih dana,
I slomljen sam, potišten, jer sam joj laka meta.
Tuga je gluha, al zna čitati sa usana...
Post je objavljen 18.01.2024. u 10:02 sati.