Neki dan me mlada kondukterka u vlaku opet pita, kako ste danas?
Tim nekim mekim i toplim glasom.
Blagim
I to nije reda radi
I uvijek pita sa osmjehom na licu.
Već se znamo
Oči joj se smiju
Ta žena me uvijek ponovo podsjeti da postoji ljudska toplina.
Dobrota.
Razmišljam kako je baš dobro što je odlučila biti kondukterka.
Tko zna, možda je morala.
Možda ju je netko nagovorio
Možda je baš željela.
Možda voli vlakove
Putovanja.
Zanima me kako se zove
Sigurno ima neko lijepo ime
Možda ju pitam i izvadim čokoladu iz torbe
To su ti ljudi koji su svježina kada ljeto gori
Povjetarac na licu.
Sunce kada se trebaš ugrijati.
Nježnost
Blagost
Mekoća
Paperjasti oblaci
I tada osjetim kao u smiraj dana poravnavanje sa svijetom
Sa životom
U takvim trenucima topline
u vlaku dobrote ispunjenom stvarnom pažnjom
Tada osjetim djelić smisla
Post je objavljen 24.07.2023. u 22:35 sati.