Obzirom da je moje korištenje pojma kodnog naziva "nepostojeći gluteus" izazvalo tektonske poremećaje u dijelu blogosfere i konstatacije da sam ja glupača koja ne poznaje anatomiju, dajte - braćo i sestre blogeri - da dodatno pojasnim o čemu se radi.
Alzo u puno sam se navrata našalila na svoj račun pišući o tom nesretnom gluteusu, koji je kod mene zapravo nevidljiv. Jer sam visoka 175 centimetara i imam trenutno neke 52 kile; smršavila sam nekih 9 kila zbog bolesti. Ali i prije gubitka kila moj gluteus je bio nevidljiv; nema me na tom strateškom mjestu koje tako zanosno ističu Jennifer Lopez i ostale gluteusnjače.
Ja znam da se gluteus ne maže na kruh, i znam gdje bi trebao stajati na ljudskom tijelu. Kod mene eto ne stoji. Ja gaće kupujem samo da ih mogu prostrijeti na štrik, da susjedi vide da ih imam i da ih znam koristiti.
Pri zdravoj pameti, a iza operacijetine koju sam odvalila i svih popratnih radosti zvanih zračenje i konkomitantna kemoterapija, želim samo reći da pokušavam vratiti ove jadne atrofirane mišiće u donekle normalno stanje. Kvadricepsi su najviše dobili, a bogami i nepostojeći gluteus koji je prilikom operacije isto dobio po nosu zbog pozicije tumora. ( Da sad opet ne bi bilo zabune, ne mislim da gluteus raste na licu. )
Pa čisto da pokažem da nisam glupača onima koji misle da jesam. To što sam se u stanju smijati iz sebe iza svega što sam prošla ne smatram glupošću, nego mojim načinom borbe protiv demona koji su me mogli odvući pod zemlju, a ja im se smijem u lice.
Za dodatne informacije stojim na raspolaganju.
Vama koji znate tko sam ja, i kakva sam - voli vas bezgluteusna Smjehuljica.
Post je objavljen 15.07.2023. u 19:19 sati.