evo je ona nissa ošla do amsterdama i svi su oduševljeni njenim fotografijama da me proliv vata. mislim, ne zbog njenih fotogtafija jer je opće poznato da je nissa renomirana foto bloherica, da je prosto šteta da svoj talent nije unovčila, ako može vedran šegvić može i nissa. nego mene fasciniraju ovi šta ništa drugo na slikama ne vide osin: 'divno ti je ovo', 'a tek tvoje soko okolovo za detalje', ajmeee, šta je sve uredno i čisto', ka da su krpu za prašinu zadnji put vidili u stoljeću sedmom... i tako, znate već. nissa ka nissa, nevoli se preseravat pa se odma dalo uočit da joj je pomalo i neugodno, biće je proliv uvatija, nego san tija reč da doživljaj posjete nekom mjestu uključuje i putovanje o kojem zbori i stara poslovica koja kaže: 'ako hoćeš izgraditi brod ne tjeraj ljude na težak fizički rad nego im pričaj o svjetovima koje će njime otkriti', a o tome nam govori i homer u poznatom epu o odiseji.
e sad. ima raznih vidova putovanja: instant putovanje, kada ti je jedino važao odredište, a imaju i putovanja radi njih samih. u prvu kategoriju spadaju putovanja avionom ili kruzerom, a u drugu putovanja vlakom, brodom ili autom. razlika između prvih i drugih je drastična. prva pružaju instant informaciju o dosegnutom odredišru dok je kod drugih cilj u pitovanju. najbolji primjer jednog takvog putovanja je opisao michael palin u svojoj putopisnoj reportaži 'put oko svijeta za 80 dana', preporučam pogledati, sa posebnim osvrtom na epizodu plovidbe perzijskim zaljevom u teretnom brodu koja je trajala sedam dana i za koju je sam autor rekao da mu je bilo malo pedeset minuta da sve stane u tu epizodu. e o takvim putovanjima govorim!
imao sam prilike doživiti nešto od toga o čemu autor govori i mogu vam sa osobnog stajališta kazati da je takva vrsta putovanja jedino pravo putovanje, odredište nije bitno, bitan je cilj, putovanje. kroz jedno takvo putovanje čovjek se susreće sa raznim kulturama u njihovom iskonskom obliku i spoznaje sebe u novim situacijama koje definiraju što on u stvarnosti jest. nisu mu bitne velebne građevine do kojih je došao već kroz šta je prošao da ih otkrije.
uzmimo npr. da ste otišli avionom posjetiti taj mahal u indiji, koji je bezpogovorno velebna građevina i umjetničko djelo indijske arhitekture, a niste koristili javni prijevoz u indiji već vip prijevoz za posjet taj mahalu, taj mahal ostati će u vašem sječanju saml kao još jedna slika kojom će te se hvaliti među svojim prijateljima u dugim zimskim noćima, a od doživljaja nećete imati ništa što bi te iste prijatelje zaintrigiralo da je posjete jer, ionako tu građevinu vide na tv-u i čuju o njoj više nego li što vi znate o uzroku proliva.
osobno, najviše volim putovanja autom jer mi pružaju autonomiju, gdje ću ić, kad ću ić, kojim putem ću krenuti, gdje ću stat, koliko ću stat i kada ću nastavit dalje, ako mi se da. doživljaj putovanja nikako ne smije biti ogtaničen vremenom, jer ako je, onda bolje da na taj put niste ni krenuli. to hoću li posjetiti katedralu u varaždinu ili restoran sa vrhunskim gulašom od divljači ovisi o meni, gulaš priskočit neću a u katedrali ionako neman šta novoga vidit što već viđeno nije, isto ka i taj mahal, eee ali probat indijsku spizu tamo di jedu lokalci too je pravi doživljaj, taj mahal će kao i katedrala bit tu i poslin mene, al bogami kuvar se može prominit pa stoga preporučan pogledat i film 'indijski začini na francuski naćin'.
uostalon, ajde se zapitajte i nastojte bit pošteni, jel se negdi di ste bili više sjećate kulturnih znamenitosti ili hrane? šefika i ja uvik spominjemo bičgril restoran u poreču di mi je mela pojila sve ponfrije, a sve ka da neće jer je ona na dijeti i pečenu žigericu, bila bi i rižu da je šta valjala, riža mislim, ili penjat se uzbrdo do trga u vrsaru di služe raznorazne likere iz opg radinosti, tu mela nije sudnelovala i sram me šta san je ton prilikom iznevjerija ka rod'jak i pionir, mela oprosti :( al smo zato sanjon pojili najbolji sladed u istri, a to šta je giacomo casanova bija rado viđen gost u vrsaru samo govori u prilog toj činjenici. o crnoj gori da niti ne govorin, odeš tamo da vidiš lovčen i ceetinjeee, a završiš na pečenin paprikama i pomama.
i tako... 'paris can wait' kaže eleanor coppola u svom filmu o putovanju i zato, putujte ljudi radi doživljaja a ne da vam guzica vidi puta.
Post je objavljen 13.07.2023. u 14:15 sati.