Mi koji smo prije živili na moru dobro se sjećamo kako je bilo prije, dok je bilo bolje, dok nacijonalisti predvođeni Tonsonom nisu uz zvuke Tschawoglava rasturili onu prekrasnu državu.
Nekako s proljeća 22 milijuna Jugoslovena bi krenulo na more, oko primorskih gradova su se gradila ogromna parkirališta da bi primila milijun automobila kojima su Jugosloveni raspolagali, svaki od stanovnika krajeva uz more, kojih je bilo milijun je primao po dvadeset ostalih Jugoslovena, kako bi pedeset godina kasnije, ozalošcena rodbina preminule tvorevine, mogla pričati kako je prije bilo bolje jer su svi mogli i svi su išli na more.
Tko zna što ljudima treba da pričaju tako lako dokazive laži, da bi opravdali vlastite neuspjehe.
Lako je provjerljivo i dokazivo da nikada više Hrvata nije išlo na more nego sada, niti posjedovalo nekretnine na obali nego danas.
Možda neki koji su prije išli na more sada više ne mogu, neki su možda prodali djedovinu, neki vikendice koje su im roditelji sagradili, jer su dobili društvene stanove pa su mogli, neki su onda kad je njima, ne svima bilo bolje, mogli koješta, a danas ne mogu jer je možda eto nekima drugima bolje, pa mogu na more.
Mi smo na primjer u maloj kućici, koja je djedovina moje drage, i stalno je puna kuca, rodbina i prijatelji znaju di su vrata otvorena pa stalno neko dolazi, i ne moraju po enternetu kukat, a STA bi bilo da smo prodali, mogli bi skupa s vama kukat kako je prije bilo bolje, a niko nam nije ništa dao, ne kukamo nego radimo i baš namjeravamo kupit nešto, dva tri apartmanića da se imamo čim baviti u mirovini, nismo naučili kukat jebi ga.
Post je objavljen 09.07.2023. u 20:44 sati.