Marketing
Iz "Varijacija na temu o subjektu"
„Između obezglavljenog subjekta i današnje sulude stvarnosti svi su izgledi spram bilo kakve istine sakriveni zavjesama od dekorativnih laži. Halabuče na sve strane zaglušne poplave rječitosti, a u povijesti čovječanstva nije bilo trenutka slobodnog od stravične pomisli na nasilnu smrt. Trajnoj opasnosti, da bude zgažen kao balega, čovjek se još uvijek nije oteo. Od krutih prijetnji za slobodu svojih misli i osjećaja on se još uvijek nije oslobodio, bolestan, glup, zloban, gladan, čovjek se još uvijek bori za najgrublje uvjete svoga opstanka kao u kameno doba. Kao bespomoćni mravac on prepredeno nastoji da bi se sav zgažen rasteretio od raznih svojih sramota, poniženja i nasilja, koja ga sputavaju i muče, tako da se uz glavne brige o pitanju ovozemaljskog opstanka našao još i pod stopom vrhunaravnog terora kome se na koljenima od straha klanja kao misteriju o »posljednjim stvarima«. Usred očitog sveopćeg ovoionozemaljskog besmisla, osramoćen i lišen svih prava kao kandidat smrti, čovjek ni na samrti nema ni te slobode da se usudi pomisliti kako će sutra i tamo, na drugome svijetu, sve biti isto tako besperspektivno lišeno svake svrhe kao što je to bilo danas i ovdje, kada je živio i krepao kao pas sažaljenja dostojnom raščovječenom smrću...
U trajno dresiranoj podređenosti spram socijalno i kozmički jačih snaga, čovjek ovu neizvjesnost projicira perverzno na svoje mutne slutnje o eventualijama prekogrobnog života, uvjeren kako je rođen da živi i da umire proklet, jer je kriv što je stvoren bez svoje volje i pristanka. Trajnim ispitivanjem svoje nečiste savjesti, on strahuje da će pred vrhovnim socijalnim i moralnim autoritetima na kraju puta polagati račun za sve sitne prevare, kad je već u kolijevci bio zaglupljivan nazovi- moralističkim teorijama kako treba da se klanja Jačemu, pak je tako strah jedini regulator njegovih misli i snova i tu i tamo, na ovom i na onom svijetu.
Pjeni se i puši bezdano grotlo idealizama pod nogama ljudskim, i ova metafizička kaša, začinjena anđeoskim mirodijama vječne istine, kuha se već vjekovima po faustovskom receptu, uzalud, jer, stvarajući bilo što, čovjek mijesi ovu đavolsku smjesu svojim majmunskim rukama, pa mijesio je on na ne znamo kakav rajski način, nebeske pogače ne će pokusati nikada.
Kao bezazlen primjer idealističkog poljepšavanja grubih zemaljskih istina, služi nam slikarstvo od početka. Rođeno u bunilu luckaste, primitivne mitomanije, slikarstvo se razvilo do stroge discipline po propisu skolastičke hagiografije. I onda kad je prividno uspjelo postati »poemom nebeskih motiva«, uvijek je bilo natopljeno prokletstvom zemaljskih elemenata. U vrijeme do vrhunaravne apstrakcije sprovedenog idealiziranja stvarnosti, i kod najsuptilnije nadahnutih pojedinaca, kao što je bio fra Angelico, javlja se ovostrana krvava istinitost zločina i umorstava, kao glavni motiv njihovih kompozicija.
Nad nenadarenim, neiskrenim, duhovno lijenim i neinvencioznim prenemaganjem današnje takozvane religiozne, a isto tako i antireligiozne tematike, što da se kaže o nabožnim motivima suvremene umjetnosti? Javlja se mučnina ukusa i pameti nad ovom rabotom. Socijalno angažirana estetika bitno se ne odvaja od isto takvih mucavih, politički zahirenih direktiva, koje služe za banalnu propagandu najvulgarnijih svrha i ciljeva (likovne dekoracije svih ratnih muzeja svijeta kao klasičan primjer).
Stvarati likovno kao apologet vrhunaravnih priviđenja nije bilo naročito ingeniozno ni onda kada su prilike doista diktirale bezuslovnu podređenost mecenatstvu crkve i društva, a koliko li je to bespredmetnije danas kada se ovo nazovimonumentalno kičerstvo propagira kao »likovnoprevratni princip«, nezgrapniji od drvenih fratarskih svetaca, u kakve zure slaboumne babuške po provincijalnim crkvama kao u prave svece. Koliko li je to besmislenije danas kad se ova rabota tjera kao propaganda za reklamu jedne politike koja je preuzela na sebe historijsku misiju da razori Evropu »na bazi civilizacije višeg, liktorskog tipa«. U ime likovne problematike javljaju se u prvome planu lukavi, veoma vješti majstori in politicis, nenadareni lažljivci sa prozirnom svrhom promicanja vlastitih sebeljubivih interesa (dividenda, karijera, pozicija, unosnih poslova i profita).“
Varijacije na temu o subjektu, Miroslav Krleža (odlomak)
»VARIJACIJE NA TEMU O SUBJEKTU«, objavljene su kao dio veće cjeline pod naslovom Zapisi iz jeseni 1940, u časopisu Forum, 1967, 3-4. Pretiskane su u knjizi Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi (Zagreb 1972), uz napomenu da su dio autorova dnevnika iz tih dana.
Post je objavljen 05.07.2023. u 20:48 sati.