Josipa je imala tek šesnaest godina.
Mogla je postati liječnica, učiteljica, slikarica...tko zna gdje bi je odveli njeni djevojački snovi. Nikada ih nije dosanjala; ostali su zgaženi i ugašeni nedaleko njenog doma.
Josipine je snove zaustavilo osamnaest metaka 5. srpnja 1991. godine. Automobil u kojem se vozila prema roditeljskoj kući zajedno sa sestrom i njenim mladićem uletio je u zasjedu. Oružje je zaustavilo Josipin dah, a njena sestra i mladić teško su ranjeni.
Počinitelji su poznati. Nakon svih ovih godina, nitko od njih nije odgovarao za Josipinu smrt.
Rat je valjda najstrašnija noćna mora koju čovjek može doživjeti. Rat i oružje u onima koji nikad nisu ni bili ljudi probudi krvožedne zvijeri, i onda otpočne krvavi pir koji odnese toliko nedužnih života i zauvijek iščupa srca njihovim najmilijima. Što li ubojice pričaju svojoj djeci i unucima, govore li im da su se ogriješili o ljudske i Božje zakone i uzimali tuđe živote jer im se tako htjelo?
Josipa sniva u vječnosti, u nježnoj modrobijeloj nebeskoj kopreni.
Tamo gdje snivaju duše čiste i nevine poput tek rođenog djeteta.
( poslušajte na youtubeu pjesmu koju je Josipi posvetio Đani Maršan i pomolite se za njenu dušu )
https://youtu.be/fmY_tr3uyoo?t=11
Post je objavljen 05.07.2023. u 20:14 sati.