Šetamo gradom moj pas i ja, ja izbacujem nagomilani bijes iz sebe, on još uznemiren noćašnim nevremenom i nebom išaranim munjama i prožetim grmljavinom reži na kolege slične sebi. Meni kroz glavu grmi stara ogorčena pjesma neprežaljene Ingeborg Bachmann "Reklama" i "bez brige, budi bez brige".
Jedna žena u austrijskom hotelu u gradu u koji bismo možda otputovali na jednodnevni izlet povodom književnog festivala za koji je moja drugarica saznala gledavši u kasne noćne sate "Arte" ili "3Sat) program da nismo imali kvar na autu, spomenuta žena se upitala, odakle joj fleka na svečanoj haljini.
Vrativši se iz šetnje išao sam na net, i vidi čuda, vijest o dodjeli prestižne književne nagrade Ingeborg Bachmann u austrijskom gradiću Klagenfurtu. Dobila je 36.godišnja Njemica Valeria Gordeev s pričom "On čisti" o opsjednutosti muškarca koji brine o mami i sestri, njegovom neurotičnom čišćenju.
Idem guglati, živi i radi u Berlinu, roditelji su joj sedamdesetih godina prošlog stoljeća napustili Sovjetski Savez, priča inače, našao sam je, izuzetno zanimljiva, dio je romana koji baš završava, a radnja mu se odvija djelomično u izmišljenom institutu za održanje Lenjinovog tijela.
Idem pisati ime na fejs, postoji, ne pojavljuju mi se zajednički prijatelji, svejedno iskušavam sreću. Na moje veliko iznenađenje, poslije saznajem, na putu je kući, prihvaća prijateljstvo. Uspijevam uloviti njen odlazeći "story" u kojem opisuje kako je došlo do fleke na njenoj haljini, pokušao sam još jednom pogledati, nisam bio siguran više koja vrsta sira je bila u pitanju, ali iščezlo je u beskraju mreže.
Post je objavljen 04.07.2023. u 15:18 sati.