Marketing
Trebalo je nešto i žvaknuti
po putu.
Na kojeg smo krenuli točno prije mjesec dana, a prije dva tjedna se vratili.
I opet smo ušli u domaću kolotečinu u koju mi je teško uklopiti sortiranje fotki i pisanje postova, pa nisam baš daleko dogurala.
Godišnji odmor je jedno, putovanje drugo.
Na godišnjem se odmoriš a nakon putovanja trebalo bi uzeti godišnji za doći na sebe.
A kako stvari stoje, nakon našeg posjeta i sam Island se morao odmoriti i opustiti, evo baš je opet proradio vulkan u blizini Reykjavika.
Ni prva ni zadnje država koju sam svojim boravkom sjebala :)))
Nego ajmo mi o ukusnijim temama.
Ovog Uskrsa odjebala sam tradiciju bakalara jer nisam baš imala vremena za pripremanje, zato na Islandu nisam mogla pobjeći od njega.
Doduše u nekim drugim kombinacijama.
I svježeg a ne sušenog.
Ovdje sam se zajebala pa nisam skontala da je jedan od sastojaka koromač (fennel), od kojeg mi se obično diže želudac, no ostali sastojci nekako su ga ublažili.
Kasnije sam dobro pazila da mi to sranje maknu iz jela ako je ikako moguće.
Nažalost, koromač raste po cijelom Islandu, a kako iz vlastitog uzgoja jedva da imaju nešto krompira i pomidora, tako ga ubacuju posvuda.
Ovdje ga na moju sreću nije bilo :)
Krompir kao prilog uz bakalar i janjetinu (treća mogućnost je beefsteak ili losos, u rijetkim trenucima kad je kuhar bio trijezan) često serviraju u čudnovatim geometrijskim oblicima.
Najčešći prilog uz ribu obično je ječam ili ričet sa mrkvom i, ajmo pogadjati dva puta - neizbježnim koromačem i čudnovatom valovitom salatom zanimljivog okusa.
Riblja juha sa 100%-tnom sigurnošću nalazi se medju vrućim predjelima.
I onda dolazimo do jastoga, o kojemu je pričao danima, a nakon kojeg mu je bilo slabo skoro dva dana, toliko da sam razmišljala prekinuti putovanje.
Ne znamo ni sada u čemu je problem, ja sam isto probala i nije mi ništa bilo, tako da stvarno nemamo pojma.
Po mojem mišljenju je prije neki problem bio u svim tim prilozima koji pune porciju nečega što se obično jede kao samostalno jelo bez puno kerefeka.
Mislim, kukuruz i pečeni krompir uz jastoga, ma nemoj me klat.
Škrtost vlasnika restorana vidi se i na mojoj silnoj porciji kozica, tako da tko zna koliko je remulada bila stara a krompir podgrijan.
A kao, sve neki nobl restoran u koji islandski direktori vode svoje ljubavnice.
Za razliku od šačice kozica koju su mi servirali u skupom trovačkom restiću, par dana prije u hotelu u kojem smo odsjeli večerala sam solidnu porciju, bez jalapeno papričica, koje su tu valjda sa sakriju kako kozice nisu baš najfriže.
Muž je te večeri naručio ribu po izboru šefa kuhinje.
Naravno, bez veze da se igramo igre pogadjanja, izmedju bakalara i bakalara izabrao je bakalar.
Poučeni malim porcijama za solidne pare ponekad smo naručili i kakav prilog koji je na kraju ispao suvišan poput ovog pomfrita od batata sa sirom,
pa smo zamolili da nam desert serviraju što je kasnije moguće.
Kako nam je bakalar već polako izlazio na nos a janjetinu nam se nije jelo, probali smo i ponešto i sa vegi-menija,
da bi se za rastanak ipak vratili janjetini s borovnicama
i govedini s nekim čudnim kupovima sa strane (vjerojatno koromač) 
I što bi rekli Švabe: Zucker kommt zuletzt.
Od pravih domaćih specijaliteta (osim bakalara, bakalara, janjetine i janjetine) kušali smo još plokkfiskur, koji ste već imali prilike vidjeti u jednom od postova.
Radi se o jelu od ribe i krompira, slično nekim našim primorskim jelima s bakalarom.
Kojekakve specijalitete tipa hakari ili fermentirano meso popišanog morskog psa ipak smo ostavili za degustaciju nekim drugim putnicima namjernicima.
Iliti kako bi se to uljudno reklo: hvala, kao da sam probala.
(nastavlja se jednog lijepog dana)
Post je objavljen 11.07.2023. u 08:34 sati.