SMIJE LI DRŽAVA BITI BOLJA STRANCIMA
– NEGO VLASTITIM GRAĐANIMA?
Pravo na informaciju pripada redu najvažnijih ljudskih prava. Ne odnosi se to samo na pravo na informaciju od tijela Javne vlasti RH, već općenito na svaku onu informaciju koja može biti korisna ili imati značajan utjecaj na kvalitetu života pojedinca. A važno je imati informaciju iz sfere školovanja, zdravstva, kulture, a iznad svega važna je informacija o poslovima i zapošljavanju. I usprkos internetu koji pokreće svaki mobitel, a aktivnih mobitela u Hrvatskoj ima više nego stanovnika, čini se da svi ljudski resursi koji mogu biti angažirani u poslu nisu iskorišteni i angažirani.
Naime 1. srpnja 2023. na Internet stranici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje piše da je nezaposlenih 98 709. Taj se broj svakodnevno mijenja. Nedavno je u javnosti komunicirana informacija da je napokon broj nezaposlenih u Hrvatskoj smanjen te je ispod 100 tisuća .Ali ta informacija još uvijek se ne može smatrati nikakvim i ničijim uspjehom. Jer to je još uvijek veoma visoka brojka nezaposlenih, domaćih hrvatskih stanovnika, koji su po svemu sudeći radno sposobni jer su evidentirani na Zavodu za zapošljavanje. Ali nisu našli posao. A istovremeno hrvatski turistički sektor, koji je još jedina i prava hrvatska industrija, zapošljava i ove turističke sezone, koja je u tijeku, djelatnike iz drugih zemalja i daje radne dozvole stranim državljanima. Razumljivo je da turizam mora funkcionirati u svim svojim segmentima i da moraju raditi ili domaći ili radnici iz drugih zemalja.
No ostaje pitanje zašto mogućnost rada u turističkom sektoru ne iskoristi što više osoba prijavljenih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Možda nemaju dovoljno informacija o načinu zapošljavanja u hrvatskom turističkom sektoru? Možda im je nejasna razlika kvalifikacije koju oni imaju od one koja je, pretpostavljaju vjerojatno takvi, potrebna za rad u turizmu? Pretpostavljaju li da nisu dovoljno obrazovani? Ili imaju preveliku kvalifikaciju za rad u turizmu na nekoj poziciji? Misle li da su prestari ?Bez sumnje ti nezaposleni , njih 98 tisuća u Hrvatskoj imaju neke dileme i neke nejasnoće koje bi jasnije informacije o kadrovima za rad u turizmu – trebale potaći na sezonsko zapošljavanje upravo u turizmu.
DO KRAJA SVIBNJA IZDANO 74 TISUĆE RADNIH DOZVOLA STRANCIMA
Do kraja mjeseca svibnja 2023. za boravak i rad stranaca u Hrvatskoj izdano je 74 548 tisuće dozvola.
Nisu sve dozvole izdane za rad u turizmu i ugostiteljstvu, već je tu i graditeljstvo, industrija, promet, poljoprivreda i ribarstvo. No realno gledajući brojka od 74 tisuće dozvola za rad strancima, bili oni iz Nepala ili susjednih zemalja regije, je velika brojka koja nije konačna za 2023.
Na okruglom stolu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, prije dva mjeseca, u travnju, Žarko Katić, državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova rekao je da će predložiti da radna dozvola vrijedi tri godine. Rekao je da će stranim radnicima dati i vrijeme od dva ili tri mjeseca da, ako nemaju još radno mjesto, mogu ostati u zemlji i naći poslodavca te rekao i da je namjera produžiti boravak s dvije na četiri godine osobama s tzv. „Plavom kartom“‘,visoko obrazovanim stranim radnicima. Rekao je da je cilj ovih izmjena pojednostavljenje i ubrzavanje administrativnog postupaka.
Po svemu sudeći do kraja 2023.broj radnih dozvola radnika koji žele raditi u Hrvatskoj, a kao radnici su joj potrebni biti će veći od 100 tisuća.
ZAŠTO OSTATI SAMO BROJ?
Kako aktivirati domaću sposobnu radnu snagu da zauzme slobodna radna mjesta koja još nisu zaposjeli strani radnici?
Ne bi li Hrvatski zavod za zapošljavanje koji je s pozicije informacije tijelo Javne vlasti, trebao u procesu zapošljavanja domaćih nezaposlenih osoba
zauzeti važniju ulogu?. Ne bi li službenici te institucije trebali mjesečno informirati nezaposlene o slobodnim radnim mjestima i okvirnoj visini plaće
na tim radnim mjestima i uvjetima rada? Kažem mjesečno, jer je obveza nezaposlenih javljati se službeniku Zavoda za zapošljavanje ili osobno dolaskom ili mobitelom ili treće; službeniku slati pisani dokaz da je nezaposleni tražio posao tijekom mjeseca.
Stranac sam traži informaciju i spreman je i odlazi u neizvjesnost u nepoznatu državu „ trbuhom za kruhom“. No smije li domaća nezaposlena osoba ostati u vladajućem sistemu inferiorna, napuštena i samo broj?. Zašto ne potaknuti nezaposlene – novim informacijama – da se zaposle? To su hrvatski državljani i hrvatski građani kojima sustav treba biti sklon i raspoložen, edukativno, poticajno i dobronamjerno. Zar država smije postupati na način da je drugima bolja nego svojim vlastitim građanima?
Ego vlasti države i njene administracije treba staviti u okvire razumnog nastojanja da građanima Hrvatske bude što bolje. I da tih građana evidentirah na Zavodu za zapošljavanje, bude što više zaposleno.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 01.07.2023. u 19:44 sati.