ZAGREB I MI
Brdovec je od 1963. do 1968. i od 1975. do 1990. godine bio dio Grada Zagreba. Danas, Bogu hvala, kao ni Zaprešić, više nije.
Jedino mi je žao što nam javni cestovni prijevoznik nije ostao ZET, kao u Zaprešiću.
Iako smo danas sami svoji, neke sličnosti sa Zagrebom ipak imamo.
Vozim se po Škorpikovoj, Aleji Bologne i drugim gradskim ulicama nepokošenih travnatih rubova. Tako je i s našom državnom cestom D 225.
Održavanje Državnih prometnica nije u obvezi lokalnih vlasti, tako da svi oni koji zbog te sramote, pokušavaju oblatiti čelnike Zaprešića i Brdovca, pokazuju svoje neznanje ili zlobu.
Jedina mogućnost koju čelnici imaju je pritisak na nadležne Hrvatske ceste d.o.o. Jesu li to učinili ne znam, ali vozivši po toj cesti imam dojam da smo uistinu selendra iz šezdesetih godina.
I na kraju, držim da je promet od Vukovog Sela do Zaprešića, već danas toliko gust, da će, uz stalno povećanje broja stanovnika i budući nastavak ceste do Brežica, odustajanje od planirane četiri vozne trake i izgradnja nove državne ceste sa samo dvije trake, biti pogrješka. Ne bi bilo prvi put.
Cijena izgradnje ceste sa četiri vozne trake nije ni približno dvostruko veća od dvotračne, ali mi pa po navadi prtljamo ga radi.
Branko Smrekar.
U Brdovcu, 29.lipnja 2023-
Post je objavljen 29.06.2023. u 18:25 sati.