Dok još bijasmo u Vrtu, Gospodin je hodao skupa s nama (Adam i Eva - Knjiga Postanka 3,8); nakon našeg pada i dalje je razgovarao sa nama (Patrijarsi, Noa - Knjiga Postanka 6,13), nakon potopa povremeno bi nam se prerušen i ukazao (Abraham - Knjiga Postanka 18,1), ali tek nakon što nas je izveo iz egipatskog ropstva i krstio nas provevši nas kroz Crveno more (Mojsije - Knjiga Izlaska 13,3), svidjelo se Gospodinu da se nastani i boravi među nama (Prebivalište - Knjiga Izlaska 25,8).
Za vrijeme boravka u pustinji, naredi Gospod da se izradi Prebivalište, prema uzorku koji je pokazan Mojsiju na brdu Sinaj, sa svim pratećim sadržajima među kojima su stol za prinos kruhova, svijećnjak, šator prebivališta, žrtvenik, dvorište prebivališta, žrtvenik za paljenje tamjana i umivaonik. Ali prvi i najsvetiji predmet koji je Gospodin naveo da se napravi bio je Kovčeg Svjedočanstva:
"Od bagremova drva neka naprave Kovčeg: dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok. Okuj ga čistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi naokolo završni pojas od zlata. Salij za nj četiri zlatna koluta; prikuj ih za četiri njegove noge; dva koluta s jedne strane, a dva s druge. Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj. Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovčega da se na njima Kovčeg nosi. Neka motke ostanu u kolutima Kovčega; neka se iz njih ne izvlače. Svjedočanstvo koje ću ti predati - u Kovčeg položi." (Knjiga Izlaska 25, 10-16)
To je bio prvi dio kovčega, koji se kako vidimo sastojao zapravo od tri kutije (Trojstvo): unutarnja i vanjska kutija sačinjene od zlata (Božanstvo) te središnja kutija sačinjena od drva bagrema (čovjek), a sve tri kutije zajedno su odozgor bile okrunjene zlatnom krunom. Dok je kovčeg saveza bio sastavljen i od drva i od zlata, okrunjen zlatnom krunom, naš je Gospodin Isus Krist bio i čovjek i Bog, okrunjen trnovom krunom.
Za primijetiti je da za razliku od drugih predmeta (stol za prinos kruhova, žrtvenik za paljenice i žrtvenik za paljenje tamjana), koji su također imali motke, samo za Kovčeg Saveza je bilo rečeno da se motke ne izvlače iz kolutova kada budu stajali na postajama tokom putovanja, što bi dalo značiti da Kovčeg Saveza još nije stigao na svoje konačno i završno odredište…
Iznad kovčega kao poklopac bila je postavljena puna ploča od čistog zlata – Pomirilište, koju su sa bočnih strana kovčega pridržavala dva zlatna kerubina. Pomirilište (Božje milosrđe) je bilo iznad kamenih ploča sa Božjim zapovijedima (Zakon). Drugim riječima Božje milosrđe pokriva Zakon. Po Zakonu smo svi mi osuđeni, jer osim Isusa Krista, nema čovjeka bez grijeha. Po Pomirilištu grijesi naroda Izraelovog bivaju pokriveni obredom pomirenja, odnosno krvlju žrtve koja se prinosila jednom godišnje i kojom se poškropila istočna strana plohe Pomirilišta.
Pomirilište zajedno sa kerubinima predstavljali su drugi dio kovčega:
"Pomirilište napravi također od čistoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a široko lakat i pol. Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Pričvrsti ih na oba kraja Pomirilišta da s njim sačinjavaju jedan komad. Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilište. Stavi na Kovčeg Pomirilište, a u Kovčeg položi ploče Svjedočanstva što ću ti ih dati." (Knjiga Izlaska 25, 17-21)
Zanimljivo je kako hebrejska riječ „kerubim“, imenica muškog roda u množini osim imena dvaju anđela, može se prevesti i kao „biti blizu“, ili „blizak“. Pa kao što nas u Matejevom evanđelju Isus naučava da gdje su dvojica ili trojica sabrana u Njegovo ime, tu je i Gospod među njima. Tako i sama molitva kojom se obraćamo Ocu Nebeskom, a koju nas je naučio moliti sam Gospodin, u množini je. Ne molimo: „Oče moj…“, ili “…otpusti mi grijehe moje…“, već molimo: „Oče naš…“ i „…otpusti nam grijehe naše…“. Dakle, sama molitva „Oče naš“ nalaže da budu bar dvojica sabrana u Njegovo Ime, i Gospodin daje riječ da će tada biti među njima.
Ako pogledamo sada tako izgrađeni Kovčeg Saveza sa dva zlatna kerubina raširenih krila iznad Pomirilišta, svojim dimenzijama daje naslutiti da se ne radi samo o običnom kovčegu, čija je jedina namjena da sadržava dvije kamene ploče sa ispisanim Božjim zapovijedima, već da je to zapravo prijestolje Slave Gospodnje, gdje se očituje sam Gospodin sjedeći među kerubinima, a pod nogama mu Zakon:
"Tu ću se ja s tobom sastajati i ozgo ću ti, iznad Pomirilišta - između ona dva kerubina što su na Kovčegu ploča Svjedočanstva - saopćavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima." (Knjiga Izlaska 25, 22)
I zaista kada je Prebivalište bilo završeno i kada je Kovčeg Saveza bio unesen u Prebivalište u prostoriju zvanu Svetište nad Svetištima, slava Gospodnja ispunjala je Šator sastanka i boravila nad Prebivalištem, danju u obliku oblaka, a noću bi se u oblaku pojavila vatra koja je bila vidljiva cijelom domu Izraelovu. I svaki put kada bi se Slava Gospodnja podigla iznad Tabora u obliku stupca od dima, Izraelci bi se spremali za ponovni nastavak putovanja kroz pustinju…
I tako biva završen Zavjetni Kovčeg, koji s jedne strane pruža narodu mogućnost da se pomiri s Bogom, a s druge strane on postaje izravna veza između čovjeka i Boga.
Unutar kovčega Zakon, po kojemu spoznajemo da smo nesavršeni i grešne prirode, a nad kovčegom kao pokrivka Zakona, Pomirilište, na kojem nedužna krv Jaganjčeva briše naše bezakonje i otkupljuje nas za život vječni. Spoznavši to, budimo i mi nalik Kristu, ne da razotkrivamo i osuđujemo svoje bližnje, već milostivi budimo, pokrivajmo i molimo jedni za druge.
(nastavlja se...)
Post je objavljen 29.06.2023. u 14:15 sati.