Pregled posta

Slušali smo tišinu u dolini smaragdne rijeke, čuli njene bezglasne titraje, gledali rapsodiju njenih boja, vidjeli njen slad. U njenim prozirnim koridorima smo susretali ptice čudesnih boja, družili se sa lotosima, promatrali put sunca od istočnog ka zapadnom nebu. Divili se njegovoj igri sa tužnim vrbama i bijelim brezama na obali rijeke.
Kada je s neba kapnula tišina podnevnog sunca, ljepotom je ubila sjenke koje su se, do tog trena, zrcalile na površini vode. Iz obližnjeg šaša je u vidokrug dolutala vidra i razbila na trenutak taj tajanstveni ugođaj. Liske su poletješe u beskraj pretačući muk u lepet svilenkastih krila.