Marketing
HRVATSKA U OKVIRU OKUPACIJE 1941-1945.
HRVATSKA U OKVIRU OKUPACIJSKOG SISTEMA 1941-1945.
Dana 10. travnja 1941. ustaške pristalice sila Osovine u Zagrebu (Slavko Kvaternik i dr.) pod zaštitom njemačke vojske koja je nadirala u Hrvatsku, a u smislu instrukcija koje su izdali Hitler i Mussolini o podjeli Jugoslavije, proglasili su tzv. Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH). Odlukom okupatora (Bečki sporazum Ribbentrop-Ciano od 21. IV 1941) NDH je teritorijalno obuhvatila Hrvatsku, Slavoniju, Bosnu i Hercegovinu, te dio Dalmacije koji Talijani nisu anektirali (v. Rimski ugovori 1941). Madžari su tek stvorenoj NDH oduzeli Međumurje, a Talijani, osim dijela Dalmacije, dio Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, te sve jadranske otoke osim Paga, Brača i Hvara. I tako je u okviru tog osovinskog »novog poretka« hrvatski narod praktično ostao bez svoje obale i mora. Ustaški poglavnik Ante Pavelić dolazi u Hrvatsku s malobrojnom grupom svojih ustaških »povratnika« tek pet dana poslije proglašenja NDH. Ustaška organizacija u Hrvatskoj, zbog svoje malobrojnosti i omraženosti u narodu, mogla se održati jedino uz potporu njemačkih i talijanskih trupa koje su bile stacionirane u Hrvatskoj i koje su posebnom demarkacijskom linijom odredile svoje sfere interesa i zone vojne okupacije. Broj organiziranih ustaških četa bio je premalen da bi se mogao suprotstaviti pobunjenom narodu, iako su ustaše vršile najokrutnija zvjerstva da se održe na vlasti (prijeki sudovi; koncentracijski logori poput Jasenovca, Gradiške i drugih u kojima su pobijene tisuće antifašista; genocid protiv Srba, Židova i Cigana i dr.). Redovna vojska koju je Pavelić pokušao organizirati pod imenom hrvatskog domobranstva pokazala se veoma nepouzdanom, naročito od jeseni 1943, kada su uslijedile predaje čitavih domobranskih jedinica NOV, pa su Nijemci bili prisiljeni da, usprkos ogromnim potrebama na drugim frontovima, stalno dovlače pojačanja svojim okupacijskim jedinicama u Hrvatskoj. Nijemci su planirali i vodili sve važnije ofenzive protiv NOV, a njemački komandanti bili su na čelu tih operacija, jer Nijemci u domobrane nisu imali mnogo povjerenja.
Tokom NOB-a sve veći dijelovi teritorija tzv. NDH bili su oslobođeni od strane jedinica NOV i na tom oslobođenom području izgrađeni organi nove narodne vlasti na čelu sa ZAVNOH-om. U posljednjoj fazi rata vlast organa NDH protezala se samo na nekoliko većih gradova u Hrvatskoj, dok je čitavo okolno područje bilo u rukama partizana. Bilo je sasvim očito da se ustaški režim ne bi mogao – bez pomoći njemačkih trupa - održati ni tjedan dana, usprkos strahovitom teroru i nedjelima koja je režim počinio. Iz objavljenih dokumenata poslije rata vidljivo je također da ustaška vlada u NDH nije mogla učiniti ni jedan važniji korak u vanjskoj ni unutrašnjoj politici bez suglasnosti njemačkog i talijanskog predstavnika u Zagrebu, odnosno da je svaki važniji vojni potez ovisio o suglasnosti odgovarajućih njemačkih i talijanskih vojnih komandi u Hrvatskoj. U takvoj punoj zavisnosti od svojih gospodara A. Pavelić je morao bez prigovora pristati na Rimske ugovore i njemačkoj nacionalnoj skupini u Hrvatskoj priznati gotovo eksteritorijalni status.
Iako je NDH formalno bila organizirana kao suverena drža va, ona to nije bila ni po propisima Haaških konvencija, jer je nastala kao okupatorska tvorevina u nezavršenom ratu dviju koalicija, a ni s obzirom na faktično državnopravno stanje, jer su okupatori rješavali sva bitna pitanja njene egzistencije prema svojoj volji i svojim interesima. A što je najvažnije, hrvatski je narod svojim masovnim odazivom u NOV i POJ pokazao koliko je protivan toj okupatorskoj vazalnoj tvorevini koju je on prvenstveno svojom borbom osudio na konačnu propast u svibnju 1945.
Post je objavljen 28.06.2023. u 13:48 sati.