Za ovoliko godina, koliko sam ih skupila, nisam uspjela naučit reć ne mogu, neću, ne stižem. Ali zato sam naučila sve oko sebe kako mogu stić na sve. I onda, kao uvijek u životu, dođe vrijeme kad nas lekcija sustigne. Pričepljena godinama ali i obavezama, koje ne želim odbaciti niti im želim reć ne, krenula sam u privremenu eliminaciju onoga šta se ne mora.
Intenzivno čuvanje velikih pelena iscrpljuje. One male pelenice pune nas radošću. Ali izvlače najveći stupanj odgovornosti. Jednogodišnjak i dvogodišnjak se ni na tren ne ispuštaju iz vida. Razigrani, živahni i znatiželjni. Odlazimo kad god treba. Uskačemo punog srca. U fazi su preseljenja u novi stan. Sve se intenziviralo.
Malo predaha će mi zaista dobro doć. Da sam hobotnica bilo bi lakše. Njenih osam trakova, koji mogu doseć dužinu i do 3 metra, olakšalo bi život. Bilo bi mjesta za osam zagrljaja. Ovako, jedno srce i dvije ruke dijelim kako stižem. I kako najbolje znam.
Do uskoro.:-)
Post je objavljen 27.06.2023. u 15:02 sati.