Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

Dogodilo se na današnji dan (prije 20 godina)


Ehe bilo je to na današnji dan prije dvadeset godina (27. 6. 2003.) Evo kako je to bilo po riječima suvozača Vjerana Martića:
Nakon napornih dana pripreme kampa za dolazak mladih, došao je i dan povratka u Zagreb. Ti si, kao i uvijek, želio više tako da smo to jutro još jednom dobro «potegli» i podigli šatore. Napokon, nakon toga smo se sredili i Marko nas je odvezao s barkom na Murter gdje je bila parkirana tvoja zelena Škoda. Prije nego što smo sjeli u auto, meni i Višu, kupio si neke slatkarije i vodu. Sjeli smo u vrući auto i krenuli dalje. U početku smo nešto i pričali, a kasnije smo svi skupa zašutjeli, bili smo umorni. Došla je i ta vrlo nepregledna i opasna okuka na desno. Auto je prešlo preko crte, a s druge strane dolazio je kamion. I prije nego smo udarili u njega, pokušao si ga izbjeći i prilično si mirno rekao: «A joj...». Uslijedilo je «plesanje» auto po cesti. Zaustavili smo se u svojoj traci ali u suprotnom smjeru. Ja sam sjedio na suvozačevom mjestu, vidjevši da sam dobro pogledao sam lijevo i vidio tebe u nesvijesti kako krvariš. Višo, koji je sjedio iza, i ja smo izašli iz auto. Višo je shvatio da mu je ruka slomljena i tražio je da ga smjestim u hlad. U to su došli ljudi koji su se pobrinuli za njega, a ja sam došao do tebe i pokušao te hrabriti i moliti za tebe. Ti si ostajao u nesvijesti. Susjedi su odmah nakon nesreće zvali hitnu pomoć i vatrogasce, svi došli dosta brzo. Vatrogasci su rezali auto i prije nego su te bolničari izvukli iz auta, stavili su ti okovratnik. Tu se našla jedna doktorica ili medicinska sestra, to ne znam, koja je slučajno prolazila na skuteru. Odmah je uskočila u pomoć i kasnije se također ukrcala u kola hitne pomoći zajedno s tobom i ostalim osobljem. Prije nego su te stavili u kola, još jednom sam te ohrabrio nadajući se da me čuješ. Dok su namještali nosiljku, zajauknuo si. Vrata su se zatvorila i krenuli ste za Zadar. Ja sam ostao kod susjeda i počeo sam javljati ljudima što se dogodilo. Pokupio sam sve stvari iz skršenog auta i čekao jednog svećenika koji me trebao odvesti na pregled. Nakon svega toga i ja sam se našao u zadarskoj bolnici. Tamo sam susreo Viša koji je upravo s kolima hitne pomoći kretao za Zagreb. Tu je bio Ivica, koji je odmah nakon što je čuo vijesti o nesreći dojurio iz Vodica, i majka Nikoline Mustać. Saznali smo da je situacija s tobom vrlo kritična i nismo mogli do tebe. Slijedilo je razdoblje kome...

Post je objavljen 27.06.2023. u 11:33 sati.