Ustaneš u 6 sati da ispratiš sina na posao koji radi za dnevnicu ispod minimalca, tada vrtiš po mobitelu i tražiš neki zanimljivi tekst koji ćete razbuditi uz prvu jutarnju kavu.
Ti sin poželi za kasni ručak ono što ti želiš jesti, a ti mu nemaš snage priznati da nemaš za ništa od hrane ni volje ni želje, onda odeš kolicima do kuhinje i sjetiš se da moraš oprati suđe jer sinoć ni za to nisi imala volje. Sjetiš se da u frižideru imaš jaja i na radnoj površini stari kruh i odlučiš napraviti oko 17 sati pohani kruh jer znaš da će mu onaj za koga radi kupiti burek ili pizzu te da neće biti zahtjevan.
Uđeš u kupaonu da se malo osvježiš iznad umivaonika tada ugledaš punu mašinu veša i uključiš da se pere jer ako je ulaskom u kupaonu ne uključiš veš koji se nalazi pripremljen u mašini neće se oprati još nekoliko dana, a u kanti pored imaš još veša što čeka da bude oprano.
To ispisano gore napraviš, tada se dovezeš u svoju sobu i razmišljaš što ćeš raditi dalje do dolaska sina i tada shvatiš da ti jedino ostaje čitanje blogova ili neke knjige, uz disco glazbu na youtube i tako ti brže prođu sati koje provodiš u stanu jer ne izlaziš do grada, ideš samo sa sinom do trgovine i popiješ kavu u kafiću, ali naravno u trgovinu ideš dva puta tjedno je sa malo novaca kupiš sve što ti je potrebno za tjedan dana jer ipak si prestala puno toga konzumirati ali moraš imati hranu zbog sina.
Post je objavljen 26.06.2023. u 12:30 sati.