Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Odraz...









na granici dana i noći, se često događaju neobjašnjive magije,
ples svjetla i tmine, dohvatljive iluzije igraju svoju predstavu
na sceni povečerja, nebo je još uvijek svilenkasto modro,
a zvijezde bude astralnu svijesti, porive za pustolovinom
u nedohvatnim daljinama svemira, poziv na odiseju
sjećanjima, nedodirljivost vječnosti postaje
zaslon na kojem blješte legende…
dolaze i odlaze božanstva…
pjevaju sirene…








U razvalini misaonosti oćutih lahor smiraja, pokušah zaustaviti bujicu besmisla,
dotaknuti Mjesec, odlutati na prapočetak, nestati u kaosu… nisam uspjela…
iz podsvjesti se širila hladnoća, nisam se usudila dotaknuti lednicu
uspomena, otvoriti škrinju prohujalih trenutaka, vremena
bez mirisa, zvuka, boja i okusa, prazninu osrednjosti
u kojoj sam se gušila…







tek jedna lijepa iluzija je lebdjela skrivenom kutku izmišljaja,
silueta nedosanjanog sna, kao Pygmalionova Galatea, pomislih.
imaginacija žudnje se udaljavala, kao u Ovidijevim metamorfozama
prošaputah molitvu boginji, iz njemosti trenutka je izronio uzdah čuđenja.

lahor je razmrsio čvor misli u niti osjećanja, zatalasao mrtvilo prostora,
na tren zaustavio vrijeme, izašao si iz imaginacije, kao u legendi,
samosanjajuće proročanstvo se ispunilo…

Dok sjedimo na obronku dana nebo nam se klanja tajanstvenošču,
smiješi titrajima zvijezda… ispisuje pasionsku igru pravremena…
Tada povjerujem u teoriju o našem zrcaljenju u Svemiru,
vidim nas i tu i tamo, naše ovo i onostrane stvarnosti,
vizija ne traje dugo, ali snažna je, ostaje kao
odraz u ovome ovdje i ovome sada…





Dijana Jelčić


Post je objavljen 26.06.2023. u 08:18 sati.