Prolazimo kilometrima
kroz naša tijela
sva jutra su maslacom
meka.
Za neke ljepi let
neki odlaze u kamikaze.
Volili bih dotaknuta
korijenja bar
na tren budimo sretna
duga da ne uđe tuga.
Prokleti od daljina
tražimo isti val
različit nam glas.
Vlasi nam sijede
dok sjedimo sami.
Želimo se samo
smijati bez pitanja
note raširenih
jedara.
Toliko blizu a toliko
daleko.
Tako jednostavno
a opet tako komplicirano
sve u našim glavama.
Post je objavljen 25.06.2023. u 14:23 sati.