Marketing
Možda, ne znam...
budi se dan, tišina puca,
ruše se planine, rađaju oceani,
na pješčanom žalu suza umiruće školjke
daruje ime bezimenoj priči…
prazno platno neboje, ples bjeline
ispunja prazninu, daruje joj obličje života,
iz ambisa tmine kao ptice izranjaju riječi,
slijevaju se u miris, zvuk, okus, dodir.
Mislim, razmišljam osjećam nesuvislost htijenja,
neumoljivost želje za neispisanim pričama.
pobjeda je uranjanje u moć bdijenja,
zaobilaženje mnogih podbačaja,
ponavljajućih metafora koje s
vremenom gube snagu,
nedostizanje kaosa
nerazumljivosti.
Možda je put ipak utapanje u viru ljubavi,
izlaženje iz krletke ograničenih mogućnosti,
sučeljavanje sa zamišljenim nemogućnostima,
sukobljavanje sa strahovima na bojišnici prošlosti.
Možda tek lutanjem pješčanim dinama učinjenih grijeha,
odmorima u krajolicima opustjeih srcovida, u srcu
pustinje osjećaja iskri oaza poetskih sanja…
Možda… ne znam… poezija je vječno uspinjanje... vječno traganje...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 25.06.2023. u 10:01 sati.