Sve sam poištekavala iz utičnica osim frižidera i kištre za duboko.
Kod mene su na sam spomen grmljavinskog nevremena na snazi mjere kodnog naziva „sve van iz utičnica“. Pa sam iščupala iz zida produžni kabal koji vodi do tevea, znači danas nema gledanja Teorije velikog praska, jer obično i zaspim uz teve, a nekako ne bi riskirala da rikne omiljeni kućanski aparat koji još nisam ni otplatila, kupljen zbog svjetskog prvenstva u nogometu jer je stari počeo otkazivat suradnju.
Sukladno tome, već sam posrkala svoj večernji čaj i priredila šlaftablete pa planiram zaleć i promišljat smisao života. Jer koliko god piljila u nebo, ne znam jel da uguram produžni kabal pa da gledam ono šta sam gledala već možda pet puta. Bolje mi je bit na miru, jer i dalje puše i oblačno je.
Čitat mi se ne da, jer eto pišem pa kud ću još kvarit oči i na čitanje. Pogotovo nemam namjeru čitat vijesti, jer koliko vidim haračilo je dobrano kojekuda. Radije bubnem svoje praške pa gledam kako nestaje dan i zaspim ko Trnoružica.
I vi se zbandažirajte u svoje dekice, plahte, šta već, i budite mi dobro. A sutra ujutro, kad se probudim i skuham kavu, razmisliću o uštekivanju tevea u struju. Idem se smirit i zamišljat da sam u srednjem vijeku pa nestalo svijeća i nemrem nikuda nos pomolit.
Lahka vam noćca, sanjajte štagod lijepo. Ja ću sanjat naprimjer da je proradila ova srednja nagloplava lampa ( boje neba, boje Dinama ) koja je svijetlila samo jedan dan. A ja nemam računa da je idem zamijenit.
Post je objavljen 23.06.2023. u 21:00 sati.