Kako je Azra bila zapela na infektološkom odjelu ovdašnjeg KBC-a radi etiopljanskih baja, tako sam u subotu izašla s njenim expat društvancem u rejkjavikanski subotnji provod. Iz KBC-a mi je dogovorila taj provod - ko malom djetetu. Samo da dometnem da joj je likar uzimao anamnezu dvi ure vrimena. Našli su da se baja zove shigella. Dok ja ovo pišem, ona je već spremna za novu subotu. To je zdravstveni sustav, a ne ono govno u RH.
Expat prijatelji su se sastali kod Irke, državne veterinarke. Irka je pričala sagu (saga je islandska riječ, ako tko nije znao) o seobi svoga crnoga psa iz Španjolske ovamo. Bili joj rekli na granici da državni veterinari ne puštaju nečistokrvne pse u Island. Namjerili su se na pravu. Irka ima energije za ubit slona. Satrala je cijelu graničnu policiju toliko da joj je pas skoro postao počasni islandski državljanin.
Kad je u stanu završilo roštiljanje, onda smo se zaputili u Dansku Kronu ili nešto tako. Obična birtija s uživo muzikicom, đuskanje dobro došlo, s uličnim dvorištem gdje se može sjediti i pušiti. Otočni ugođaj od prije 50 godina.
Kazao mi Raul iz Kanara, također iz Azrine ekipe expata, također veterinar, da je njemu lijepo na Islandu. Najljepše mu je šta mu je plaća puno veća nego na Kanarima. Razumi se u hrčke, pse, mačke, ali ne i u konje. On i Jaime su članovi jedriličarskog kluba. Naime, jedrenje je nevjerojatno jeftino u državi u kojoj je sve nevjerojatno skupo. Normalno da je jeftino kad Islanđanin nije lud jedriti u ledenom moru bez ijednog otoka na vidiku.
Samo do 10 se može iznijeti piwo vani. Poslije 10 se unutra pije, a vani puši bez pijenja. To je isto otočni ugođaj, ali kakvog sam ja zaboravila. Tamnoputi vratar mi je to sve u tančine krasno objasnio. Susjedi su im osjetljiva bića pa je regula nametnuta iz poštovanja prema njima. Još je rekao da u nekim drugim birtijama nije takva regula, rekao je i u kojima.
Objasnila sam tamnoputome da je najbolje da mi prelije iz čaše u plastiku pa ću stat na trotoar. Ima širine za prolaz pješacima. Kako taraca ima ogradu širine 10-ak cm, tako je šankasta. Nisam na taraci, ko da jesam, a sve formalne uvjete sam zadovoljila. I bogami me pustio. Gledam ove na taraci, njih 15-ak. Sjedaju, laprdaju ispod glasa, a pijani ka šlape. Nisam ni tu scenu dugo vidila.
Svi su razgovorljivi tako da sam se podružila skoro sa svim gostima. Najviše me pogodilo šta me jedna Islanđanka zamijenila za Islanđanku. Razmišljajući o tome kako je to moguće, zaključila sam da je to radi toga šta sam raspareno obučena. Nisam ponijela dostatan broj dezena i boja hulahopki u odnosu na broj vešti i majica jer mi nije stalo u boršu, samo 2 para ovdje nosivih postola (došla sam u sandalama), a da ne govorim da imam samo jednu jaketu koja se ni sa čim ne slaže. Nemoguće je valjano se opremiti robom za Island. Ubila me u pojam.
Uputila sam sam se kući oko ponoć. Uputila sam se na noge da mi se glavurda razmanta. Da se nisam islandski obukla, to bi bio jako poseban osjećaj. Naime, radi geografske širine, put kući u ponoć izgleda kao da sam stala do fajrunta u cik zore.
Post je objavljen 21.06.2023. u 11:23 sati.