Sveti Lazar je gubavac, siromah u Isusovoj prispodobi, koji je prema evanđelju svetog Luke (Luka 16, 19-31) uzalud prosio pred vratima škrtog bogataša. U srednjem vijeku sveti Lazar se smatrao zaštitnikom gubavaca, pa su po njemu nazvane ustanove za smještaj gubavaca i drugih zaraznih bolesti-lazareti. U kasnijoj terminologiji lazaret je naziv za vojno previjalište ili vojnu bolnicu u blizini bojišnice. U pučkom govoru izraz „lazar“ postao je sinonom za bogalja, bijednika i prosjaka. Viteški red svetog Lazara Jeruzalemskog osnovali su križari u XII. stoljeću u svrhu liječenja gubavaca, a sveti Lazar je njihov zaštitnik. Red svetog Lazara prvi put se spominje 1142. I među vitezovima osnivačima reda bilo je gubavaca. Osim liječenja bolesnika i osnivanja bolnica vitezovi svetog Lazara obavljali su i vojničke dužnosti. Sveti Lazar je zaštitnik mnogih župa, crkava i kapela diljem svijeta, a njegov primjer spominje se u mnogim značajnim književnim i glazbenim djelima. Ponekad ga miješaju s Lazarom iz Betanije, Isusovim prijateljem, bratom Marije i Marte, o kojem izvještava sveti Ivan u svojem evanđelju. HIiM