Marketing
Kava
Ovdje je pola sata stajala fotografija sa portala večernjeg
https://www.vecernji.hr/lifestyle/kava-moze-biti-saveznik-u-mrsavljenju-jer-sagorjeva-masnoce-ali-samo-crna-bez-kaloricnih-dodataka-1580414
i nakon toga me naša V ponukala snimiti ovo remek djelo - pa ljudi, uživajte!
- - - - - - - - - - - -
Zapravo nemam pojma što ljudi vide u kavama i kavi, osim njene socijalne dimenzije; meni je to, ma koliko mlijeka i drugih tričarija u sebi imalo - gorko i prilično neukusno piće - i trpim povremeno taj samozadani bol jedino radi terora eksploatatora, koji su odavna već shvatili i ukalkulirali kako je moguće čaj naplaćivati barem dvostruko skuplje od kave.
Uživam u espressu u najvećem broju slučajeva radi onoga tko je sa mnom - do te mjere da mi pomaže zaboraviti moje okokavne tegobe (i to mi je najbolji test: tko to ne umije, s time kavu ne valja ponavljati), uživam i u čaši vode uz nju; često čak i sasvim dalekim mi ljudima kada vidim da uživaju u kavi, na njihovo zgražanje ili tek iznenađenje - prepustim i svoju netaknutu kavu, ponekad i izravnim izlijevanjem svoje u njihovu (naravno, uz napomenu: vidiš, moju nisam niti taknuo); ostavljajući sebi kao užitak golu vodu.
Sada je taj razmak između cijene kave i cijene čaja već sasvim dramatičan; a ne umiješ baš sve svoje kave u životu platiti sam; kada se netko već nudi – ne možeš mu onda uvaljivati skupe čajeve ili sokove – rekao bi čovjek, sve je to zapravo pitanje principa; konačno, niti decilitar đusa više nitko, kao u davnim nekim danima, ne toči.
Nekoliko puta u životu iz mrtvih me pridigla jaka turska, kada nije bilo redovnog, duljeg puta za takvo što; zbog toga joj odajem dužno priznanje – ali vjerujem kako svi manje-više razumijete da je to sasvim druga stvar od šalice za meditaciju. A što se tiče espressa, čini mi se da je tim bolji što je manji naglasak na njega; u najvećim špelunkama dade se popiti sasvim nezagorena i pitka kavica, za razliku od fensi kafića s gnjusnom i profanom propagandom.
Eh sad, ključno pitanje, što po birtijama pijem kada sam sam? Pa, ili ne pijem po birtijama (birtije su svakodobno zapravo idealno mjesto za nevolje), ili se radi o ljetnim popodnevima idealnim za pivo ili hladan gemišt. Sjesti zimi sam u birtiju, to mogu jedino u velikoj nevolji, kada nekoga treba čekati satima izbjegavajući zimu, vlagu ili vjetar; zavidim Slovencima, Austrijancima, ne bi vjerovali – i Turcima; dakle manje ili više svim civiliziranim narodima ili onima koji su odlučili takvo što postati a koji su pušače otjerali u nekomfor (to kažem ja koji je nekada znao popušiti tri cigarete tjedno, jednu od tih recimo na terasi, uz deci bijeloga iza nekih ćevapa); naše birtije zimi su bučna, naporna, zadimljena mjesta u koja čovjek dolazi podsjetiti se koliko je – u najvećem broju slučajeva – zapravo lijepo samovati.
Uglavnom, evo, sam sam se ovako prilično čangrizav i malodušan pozvao na kavu s tobom, čitatelju moj; prepuštam ti stoga tvoju kavu – jer ovaj tekst nastao je upravo u jednom takvom, lijepom razgovoru baš nekako u ovakvom okružju; iznad mirisa što se oko jedne kave u našim glavama širio: prelijevam svoju kavu ohlađenu u tvoju sada već ispražnjenu šalicu; gledaš me, razumije se - s nevjericom – to ti pak baš nitko nikada nije učinio, a ja onda konačno, nakon što te upozorim: vidiš, ja svoju nisam niti taknuo, još se na njoj vidjela pjena – za ne vjerovati, mogu čak i to – zašutjeti; nadam se da nakon svega ipak - nisam bio baš toliko loše i naporno društvo za kavu, kako zvučim.
Post je objavljen 19.06.2023. u 15:17 sati.