Jednom
kad ništa ne ostane od sve tvoje želje,
ti bit ćeš opet u svom tajnom svijetu.
Svijetu, u kom neće više biti
lutanja,traženja,čekanja bez kraja,
neće biti mene.
Ali nećeš znati
da ostao si siromašan za jedan zagrljaj
u kojem bi ti morem ljubavi kojim te volim
pale ruke radosno iznenađene,
za noć jednu kojom bih ti lice ozarila
mjesečinom utkanom u mojoj kosi,
poljubac sa usne tebe željne.
Ostao siromašan za pticu pjevicu
kojoj nisi otvorio prozor
kad pjevala ti je sve tužne pjesme
jedne žene zaljubljene.
Slijep
za jedan san u kojemu me,
dok spavaš,ponekad sretneš.
Ja ostat ću ista, uvijek ista
puna ljubavi i voljet ću nerazumno i ludo
i čisto i strasno jasno
kako mi duša moja samo i zna.
Čeznut ću njom.nekoga drugog Istim žarom
koji će me sagorjeti koji će me boljeti,
istom pjesmom kojom voljela sam
tvoju stopu,korak,tvoje sjene trag.
Ali ti...
Ti ostat ceš siromašan
za jedno proljeće,jedno buđenje
za ljubav moju,što bih ti je
sipala u čašu bez dna.
Jer u bašti svih ruža zemaljskih
što ces ih sebi za miris tražiti
nijedna od njih neće te znati voljeti
onako kako sam te voljela ja.
Post je objavljen 16.06.2023. u 18:30 sati.