Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tetamateja

Marketing

Mom Gor(s)kom :)

Prva najdosadnija tema iz škole:
Proljeće u mom kraju

Prošle sam godine čekala proljeće a ono me iznenadilo.
Danima je bila magla a ja sam se baš namjerila gledati listanje gora. Sjećam se da sam bila na poslu u Domu kada sam kroz prozor jedne sobe pogledala kroz prozor. Zastala sam i iznenađeno rekla: „Pa proljeće je.“ Da, ostala sam iznenađena jer Priroda, da me nije ni sačekala, napravila je svoje. Pod maglom.
Ove godine je bila drugačija situacija. Kiša je bila ta koja je preuzela glavnu ulogu. Ah samo da ste čuli usporedbe sa London, negdje se mogao čuti ponos u glasu a pogotovo ove godine s obzirom da su okrunuli novoga kralja. A kada je kiša pretjerala, onda ste čuli, sa smijehom u glasu: „Gori smo od Londona.“ Kao da nas zabavlja činjenica da smo u nečemu gori od drugoga.
Kažu da je jasan pokazatelj dolaska proljeća u naš kraj, ni manje ni više, nego zvuk motorne pile. Eh sad, to je varljiva tema. Zašto? Jer motornu pilu možete čuti i u siječnju i veljači. Ali to je samo zato jer je netko ostao bez drva. Ako se pak zateknete da ju čujete u ožujku... Eh da, to su vam oni nadobudni koji spremaju zima za slijedeću godinu. Dala bih se kladiti da u podrumima imaju crtu koja dijeli ta drva sa prošlogodišnjima a vrišti: „NE DIRAJ! ZA SLIJEDEĆU GODINU!“
U travnju se dobiva nova nota. Nota zvana: „Traktor!“ (ŠČ!). Počinju lagani poljoprivredni radovi eventualno netko zgrabi lijep dan za neko seljenje jer, eto, susjedu baš treba onaj vaš stari štednjak koji je kod vas prije 5 godina vidio a stoji vam u podrumu iza kredence što je ostala od vaših predaka, pa bi ga rado preuredio – u kotao za rakiju.
Svibanj! Upravo je to onaj mjesec kada se te dvije note spajaju a pridružuju se i ostale – lupanje motike u zemlju, udarci sjekire u mokro drvo, kolona auta na cesti jer se pobirač pijeska sjetio naći baš u to doba raditi, zvukovi kosilice kao i ptica, miris dima, uzdasi crvnih u lice roditelja što trče za djecom, coktanja:“Mi još ložimo.“ uz vječito tješenje:“Tek je početak svibnja. Znaš i sama da se kod nas loži do 01.06..“
E tek se tada stvara prava simfonija zvana Proljeće u mom kraju.
Tako dugo očekivano Proljeće, nakon malte ne stoljetne zime, depresivnog pogleda na ogoljena stabla i magle što se kroz njih provlači i vječnog zvocanja:“Odi po drva. Naloži. Hladno je.“
Ali i kada dođu ona dva topla dana, kada napokon možemo popiti kavu na terasi kafića cokćemo:“Prebrzo je zatoplilo. Previše vlage u zraku. Pritisak.“

Post je objavljen 16.06.2023. u 09:19 sati.