Nešta si razmišljam, kad bi napisala svoju autobiografiju...pa meni ljudi koji bi je čitali pola ne bi povjerovali. Mislili bi da izmišljam. Šta kaže jedna gospođa koju eto slučajno poznajem – jedino me pas i zmija dosad nisu ugrizli ( mislim, to ona kaže, mene je i pas ugrizo pa ostaje jedino zmija ).
Evo za primjer samo zadnjih šest godinica – frontalni sudar, potres i odmah iza dva smrtna slučaja u užoj obitelji u tjedan dana, pa karcinom. Pa to bi Darta Vejdera dotuklo jebote. A gdje je sve ono od prije, recimo roditelji koji su doživjeli moždane udare na razmak od šest godina. A to su samo fragmenti, imam ja takvih situacija koliko hoćeš, raznovrsne tematike.
Kojekakve energetske i slične vampire neću ni spominjat, a nakupio ih se solidan broj tijekom mojih nećurećikoliko godina. Iznajedali su mi se živaca, pravoj zdravoj, samo zato šta sam ja osobno dozvolila da mi trgaju živce i jedu ih ko slajsove pice. Samo zato šta ja uvijek mislim da svi govore i rade ono što uistinu misle, a zapravo puno njih jedno govore, drugo rade, a treće misle.
Pa sam sukladno tome donijela ukaz kojim ja sama sebi najstrože zabranjujem da mi ikad više u životu iko popije kap moje nula pozitivne krvi. Dosta je bilo, za poštenje i previše.
Odavno sam naučila da je smijeh i osmijeh najbolji lijek za sve. A odnedavno sam naučila da se i najstrašniji demoni boje smijeha. Pa jel stvarno mislite da se na silu smijem? Namješteno? Nikad nisam bila dobra glumica.
Al zato znam iz čega me sve smijeh uspio iščupat. I znam šta si više ne planiram dozvolit.
Prijateljski savjet – samo se smijte, svemu u inat. Onima koji vas vole biće drago da vas vide nasmijane, a ovi drugi, ove krvopije će se ubit razmišljajući – pa kako je moguće da se smije? Nije to normalno, taj smijeh.
A je. To je najjače oružje koje imate u rukama. Zato se smijte, što više možete, i budite uvijek i u svemu ljudi jedni drugima.
Post je objavljen 15.06.2023. u 21:32 sati.