Marketing
Usputnici
Groblja su puna onih koji su uspjeli u životu, zapamtio sam natpis na jednom zidu prije poprilično godina. Oni što nisu uspjeli po uobičajenim društvenim normama su me oduvijek više zanimali. U studentskim danima sam dosta interrail kartom putovao po Europi, uvijek se družio s gradskim "Pennerima", ponekad umjesto uobičajeno u vlakovima u vožnji putujući od relacije A do relacije B, i noćio u njihovoj blizini. U Münchenu upoznao tako jednog talijanskog inženjera iz tog miljea, u Rimu pak hrvatskog kojem je jednostavno pukao film i spalio sve mostove iza sebe.
Rijeka je puna zanimljivih grafita, ruska šahistica srpskog državljanstva Manakova je za vrijeme velemajstorskog turnira ovdje serijal fotografija posvetila baš njima, ovaj što objavljujem je divna posveta spomenik jedinstvenom čovjeku, djelo koje su financirali susjedi. To je u mom sadašnjem kvartu, često prolazim tuda, njega nisam poznavao. Zanimljivo, jednom sam se baš tim putem pored broja 1 vraćao iz obližnjeg Kauflanda, išao sam kupiti sladoled Jamaicu, u džepu imao dvije male plastične vrećice. Na nesreću Radenska je bila na akciji, pa sam za prvu nuždu kupio uz sladolede četiri jednoipolitarske boce. Baš tu su popucale vrećice pred očima trojice muškaraca koji su sjedili baš na tim stepenicama tamo, to kod njih neka tradicija druženja. Jedan je ustao, ponudio mi pomoć i donio iz parkiranog auta u blizini dvije veće i kvalitetnije vrećice.
U strogom centru rada postoji grafit u obliku spomen ploče koju podiže, ako se dobro sjećam, društvo niškoristi besposličara svojem rano preminulom članu, upamtio sam, isto pedeset godina je dangubio na ovoj zemlji. Nikad nisam volio nikakve spomenike, ali ovakvi grafiti mi vraćaju vjeru u život, odnosno ljudskost. Neka ih!
Post je objavljen 14.06.2023. u 13:14 sati.