U mladenačko ljetovanje 2008. godine, dok sam još suvereno predsjedavala kućom moga pokojnoga zastražiškoga dida, posjetile su me Sanda i njena sestra Azra koju sam tada prvi put susrela. Ljetovanje nam je bilo po vas dan na karte u hladovini uz more, po noći progon mladića i oblokacija u jelšanskim kafanama. Jedan od tih polusvjesnih dana pojavio nam se miš u kući. Čim smo ustanovile njegovu prisutnost, Sanda i ja smo razradile taktiku kako da ga beknemo, ali onda je Azra se oštro suprotstavila našoj taktici. Nije bilo mjesta demokraciji, morali smo se povinovati Azrinoj energiji. Azra nas je izbacila iz kuće i preselila miša vani. Miš nije izgubio najvrednije što ima - dostojanstveni život. Dostojanstvo mu je bilo očuvano činjenicom da su on i njegova spasiteljica ostali nasamo pa uža javnost nikada nije saznala kako se sve skupa zbilo. Poslije toga smo se Sanda i ja sveudilj rugale Azri. Toliko smo se rugale da svaki put kad se Sanda i ja vidimo, a to je jednom u tri - četiri godine, obavezno prepričamo zgodu onom tko se s nama zatekne.
Azru nisam vidila od afere s mišom, ali se ništa nije promijenila. Jedino je promijenila lokaciju - preselila je na Island. U četvrtak popodne ću se i ja tamo uputiti pa se pripremam za put. Nikad lakših priprema!
Azra će doći dva dana nakon mene jer radi za humanitarnu organizaciju koja ju je poslala u Etiopiju spašavati svijet, ali mi je ostavila bujrum. Čim sletim, idem pravo kod nje doma. Kod nje doma su njezin muž, rođeni Rejkjavikanac Ingo, dijete kojem ne znam ime i veliki pas. Ključ mi je ostavila, kako je i red, na jedno zgodno skrovito misto kraj ulaznih vrata tako da nikoga ne trebam buditi pošto stignem relativno kasno u noć.
Sve upućuje na to da je Island za nju izmišljena i obećana zemlja. Ili Island, ili Bosna, ili Lastovo.
Na Islandu je u političkoj poziciji posljednja europska marksistička vlada na čelu s Katrin, Ćer od Jakoba koja je svršila islandsku književnost. Ta sigurno napamet zna srednjovjekovni ep Edda, inače omiljeni ep od Nataše Huljev koja stanuje u New Yorku.
Dodatni unutrašnji ugođaj odlaska u poznato, mi stvara činjenica da je Island otok posred mora. Baš kao i Lastovo. Tamo na islandskom moru plavom poć na ribe je glavni posal, ali i glavni hobby. Nadalje, dovoljno je Island malen da se čini kao da se svi znaju. Svi se skoro isto prezivaju, a već po prezimenu se zna čigov je ko. Čak mi se čini nešto manji od Lastova jer Lastovo ipak ima arhipelag sa svim svojim Vrhovnjacima, Lastovnjacima i ostalima, ali živi sletili pa vidili.