Pregled posta

NOBELOVAC REDŽEPAGIĆ

NOBELOVAC REDŽEPAGIĆ



Dr. Zlatan Gavrilović Kovač



Upravo ovdje u Adelaideu dočujem da je bosanski pisac Bajram Redžepagić nominiran već treću godinu zaredom za Nobelovu nagradu za književnost za roman Pobunjenik. Pa ja nemam ništa protiv toga. Štoviše drago mi je da se nominira jedno naše bosansko ime ali svagda sa znanjem da je bilo mnogo naših pjesnika i pisaca koju su zavrijedili tu nagradu a nikada je nisu primili. A ja sam malo iznenađen tom viješću jer sam ja svojevremeno prekinuo odnose sa tim piscem ovdje u Australiji možda iz razloga moje arogancije jer nisam mogao podnijeti toliku mutež oko toga čovjeka. On je mene poznavao iz naših susreta na bosanskom radiju , pa onda iz našega rada u bosanskoj tiskovini koja se štampa U Sidneyu imenom Bosna i tu mi je čak objavio i jedan osvrt na moju knjigu o Russellovoj povijesti filozofije koji je štampan u toj istoj novini Bosna i ja ga ovdje predstavljam poštovanoj publici kao jedan dokaz o uzajamnom poznavanju jer svakako ima onih koji kažu da ja bulaznim. A u čemu je problem: pa on je bio svedokom klanja hrvatske djece u Bosni , ja sam o tome pisao u jednom svojoj knjizi, ali on nigdje o tome nije svedočio. Isto tako sam dočuo da je kao vojni liječnik oslobađao bosanske mladiće vojne službe i to navodno za velike pare. Tko zna. A ja sam o njemu prije mnogo godina pisao ovo:

BAJRAM REDŽEPAGIĆ


On pak bijase porijeklom iz Plava na crnogorskoj albanskoj granici ili tako nekako I navodno da je ta porodica tamo imala I svoju đamiju I bijahu ugledni I postovani. Bijaše omanjeg rasta, zdepast I prilicno ružna izgleda lica puna malih crnih dlačica ali mu oči zato bijahu oči lukava I prepredena čovjeka. Ja sam njega upoznao u Adelaideu kao člana Bosanske Akademije a onda me upozorise moji bosanski drugovi da je tome razlog fakat da Alija Izetbegovic u tijem tužnim I teškim trenucima za Bosnu nije niti imao drugog izbora nego da okupi sve ono što je tobože produktivno pa se tako zgodi I sa Bajramom. A on bijaše pisac na glasu sa svojim romanima Pobunjenik, pa Brod a ja ga ovdje u Adelaidu zatekoh u radu na trilogiji posvećenoj našijem ljudima I njihovim patnjama kroz vrijeme. I inače su se te njegove knjige mogle naci ovdje u Drzavnoj Biblioteci u Sidneyu. I navodno da ta trilogija bijaše jako vrijedno štivo tako da Tvrtko Kulenovic, jedan sarajevski književni kritičar, kaza sve najbolje o njoj. Njemu bijaše ponuđeno sšampanje te knjige u Sarajevu ali u malom omjeru od oko 300 komada jer vrijeme bijaše teško I bremenito ali on odustane jer , tobože, to vrijeđa njega kao jednog od najboljih bosanskih pisaca koji je odmah do Selimovića I drugih velikih. I ja budnem unekoliko angažiran takoder na toj trilogiji tako da mu dadnem prostora na mome radiju da o tome kaže ponekoju riječ I uputih ga na nekoje ljude ali sada ne znam kako se sve to završi . Bio je jedan od glavnih osnivača sarajevskog PEN kluba I imao je veliki utjecaj na bosanske književnike a bijaše I više nego intiman sa Predragom Matvejevicem sa kojim ja vodih velike javne rasprave I zbog kojih bijah optužen kao ustasa. Njegova žena bijaše primitivna I gruba, mala prilično ugojena I prilično ograničena žena jer on I nije onakav ružan mogao naći bolje, koja je znala, kako mi je Bajram sam priznao, bacati njegove zapise u smeće jer,pobogu, što ce ti ta literatura kada ima boljih stvari na ovome svijetu. Imaše, čini mi se tri kćerke koje je on smjestio u svoj peterosobni stan u Sarajevu I sve bijahu drage a neke nastavise sa medicinom kao što je I on ranije. Jer on po profesiji bijaše vojnim lijecnik, specijalistom za oboljenja bubrega. I kao takav imadaše mnogo problema sa bosanskom stranom jer, navodno, da je potpisivao važne dokumente oko mobilizacije Bosanaca na nacin da su oni bili oslabađani vojne obaveze I to sve, navodno, za velike pare. Na moj upit oko toga on mi reče da on I nije mogao postupati drugačije ukoliko njemu dođe bolestan mladic koji po ,svemu sudeći, ne bi mogao izdržati rovovske uvjete. Stoga razloga vjerojatno bijaše zatvaran u doba rata a onda također bijaše na listi Amnesty International kao zatvorenik savjesti. Međutim prije toga on bijaše angaziran sa jedinicama JNA kao vojni liječnik na raznijem vojnim vježbama u Bosni a onda uvidje da to nisu nikakve vojne vježbe nego da Srbi ubijaju Hrvatsku djecu te on pobježe , vrati se u Sarajevo I napise velike pamflete protiv Miloševićeve vlasti. A kasnije pobježe iz Sarajeva I ja ga nađoh aktivnog ovdje u nasoj novini Bosna I tu bijase objavljivao dijelove svoje trilogije, a onda ponudi I meni da ja tu nesto štampan I ja doista to I uradih ali on I drugi bijahu neobično ljubomorni na te moje napise te na koncu odustaše od daljnjeg objavljivanja mojih tekstova. Medutim sam ja stao objavljivati na stranicama Interneta I to na jednoj upravo bosanskoj stranici a ima indicija da ću nastaviti pisati I u novoosnovanoj novini koja ima ime Mostovi ili tako nekako ovdje u Melborneu. I on sačini recenziju tih mojih radova o Russellu ali je on nekako odugovlačio sa time mada mu ja stalno dosađivah jer on je , kako mi iskreno I prizna jednom prilikom, mislio taj njegov posao oko recenzije naplatiti nekom tisućom njemačkih maraka pa to bijaše pravi razlog. Inače je vjerovao da Amerikanci mozda malo I pretjeruju sa tim efektima nervnih plinova u Kuvajtu jer je riječ o velikim prostranstvima u kojima je koncentracija otrova relativno mala, a kasnije vidjeh da on objavljuje u srpskim novinama na ćirilici I da je unekoliko izdao tu svoju trilogiju a onda dočujem da se on deklarira Srbinom što u neku ruku I nije čudno. U tom srpskim novinama on je baš objavljivao dijelove svojih prijašnjih romana gdje se opisuju scene nasilja Bošnjaka I Muslimana prema crnogorskom življu mada je cijela ta historiografija dosta nategnuta kako danas to znamo. I kako rekoh deklarira se danas Srbinom što nije čudno. Uostalom I veliki Meša Selimović koji je unekoliko moj rod jer majka Alije Gatačkića, muza cerke moje tetke Mejre, a njeno ime je Hidana, bijase iz plemena Selimovića koji su iz okolice Bileće odakle smo unekoliko I mi , naime, mi smo iz Plane, dakle I taj Selimović se deklarirao Srbinom pa tako bijaše I jedna četnicka postrojba u proteklom ratu koja je nosila njegovo ime. Tako sam ja na koncu prestao sa kontaktima sa ovim piscem I ovim liječnikom.



Dakle to sam pisao prije jako puno vremena i poštovano čitateljstvo je sa time upoznato kroz moja knjževna djela. Dakle- velika mutež oko toga pisca - ali niti ta nominacija nije čudna jer uglavnom tu nagradu i dobija u novije vrijeme velika internacionalna mutež. I što na kraju reći nego da Bajramu poželimo sve najbolje!


Poštovanom čitateljstvu se dostavlja slika Bajramove recenzije moje knjige Kritika Russelove povijesti filozofije koja je štampana u magazinu Bosna ovdje u Australiji.

A ovo je Bajram Redzepagic u mome stanu u Newtonu u Adelaideu negdje 2003 godine. To se najbolje vidi po ovom autoportretu Ezre na zidu povise kao i po zahvalnicama mojoj malenkosti od strane Bosanske zajednice ovdje u Adelaideu





Isto....




Post je objavljen 11.06.2023. u 06:16 sati.