Vrela lipanjska noć mi dugo nije dala zaspat..Prevrtao sam se na sve strane ,brojao ovce,i na desetom stadu zaspah.
Otvorena balkonska vrata,gol ležim,potrbuške zagrlio jastuk dok lagani vjetrić s terase hladi.U neko doba osjetim kosu kako mi miluje ledja i nečiji dah prije nego me usne dotaknuše i ostaviše vreo i vlažan trag u dnu ledja.Trnci mi prodjoše tijelom.Omamljen vjetrićem,ili dahom,možda kosom okrenem se na ledja u dilemi,sanjam li ili ne.Šta god je,pomislim,ne otvaram oči..Onaj dah,ili vjetrić,ili kosa,zaustavi mi se na bedrima,one usne i njega probudiše ,toplina jezika ga ukruti do bola,a kosa,ili vjetrić,što li već,pojačaše svoju čaroliju.Upinjem se bedrima i zazivam taj vjetar i kosu ga me uzjaše,rukama ga pokušavam dohvatiti..Mojim stegnima vulkan proradio,ruke u prazno režu noć..Vjetar se ne da uhvatiti.
Tri su sata,za 60 minuta će zora prvog ljetnog dana..Probudih se u znoju i dilemi jesam li s tobom vodio ljubav,ili s vjetrom..Ili sam samo usnio.Ljeto je došlo.
Post je objavljen 09.06.2023. u 01:45 sati.