Meni je baš žao da neću moći stavljati svoje slike na svoj blog. Nisu to slike za pamćenje, ali su moje.
Ova zmija velika nije moja, ali je u mom plasteniku, pa sam je slikala. Sestra je skoro umrla kad je naletjela na nju, ali je 30 metara do mene pretrčala brzinom munje...
A ova je baš i pozirala tako smotana u burek, i iako se zmije smatraju plasteničkim ljubimcima, nije ih ugodno sresti...
Inače sam prije padala u nesvijest i od gumenih zmija. Kad sam je prvi put vidjela u plasteniku, 15 dana nisam dolazila u plastenik, pa mi je doslovno sve propalo. Pobijedio ipak moj poduzetnički duh:)))