Očekivala sam da ću više pisati.
Štoviše, da ću svaki dan pisati.
Doma sam,
ne radim,
znači imam vremena,
zar ne?
Teorija i praksa nikako na zelenu granu.
Kako mi je zadnjih tjedan dva bolje
pokušavam nadoknaditi zaostatke,
u dva mjeseca se nagomila štočega,
čišćenje (cijeli paket),
sadnja pelargonija na terasi,
vinograd na Brdu,
lov,
poneka kava...
Također, čini se da su sva vrtićka djeca rođena u lipnju!
Uključujući mog nećaka i moje kćer.
Pa kupuj poklone,
organiziraj rođendan...
Već bi mi to bilo dovoljno da me skroz uništi.
Bila sam u nedjelju na čeki,
napravila sam nekoliko pogreški.
Jedna s trajnijim posljedicama je piškenje u šumi.
Naime, zaštitila sam se od komaraca,
al sam zaboravila da mi rit nije našpricana,
tih pol minute bilo je dovoljno za nekoliko uboda.
Nema fotke.
Druga ozbiljnija pogreška je što sam naglo pojela sendvič još u autu,
a inače pijem prvo kavu da mi tlak popravi,
pa mi se na čeki mantalo,
morala sam skinut odjeću jer me oblio znoj,
i sjest na pod čeke da ne drmen glavom ako se onesvijestim.