Na ljeto 2019 sam napokon našao dugo traženi kratki film o kojem sam prethodno posvetio par brzinskih postova a sa istim interesom je
po googlu rondala i Isabelči. Kad je napokon pronađen tako se i zvao post, na kanalu verna iskočio je popis svih njihovih snimljenih filmova uglavnom sa podlogom psihičkih poremećaja i dijagnoza. Bio je to period kad smo pogledali sve što se pogledati dalo i ispod tog
posta smo razmijenjivali dojmove o njima.
isabel
"kad je uspio pronaći svoje kravate u sudoperu, ili novčanik u frizeru, frik jeste, ne mislim da ima kvalitetniju fabulu od piletine, evo zašto; lik je po meni malo previše pretjerano prikazan kao tip koji se "utopio" u svom alkoholizmu i dosta njegovih "potraga" za osobnim stvarima mi je bizarno da ne kažem pretjerano , a piletina ima dublju i težu podlogu; otac iz dvije različite , naravno razbijene veze ima dvojicu sinova koji ne znaju za postojanje jedan drugog do svoje zrele dobi , bolje rečeno do posjeta ocu da mu , pretpostavljam zakonski sin predstavi svog zaručnika me znajući da su polubraća,dakle , em što film oslikava stigmatiziranu populaciju gej-parova , em zorno pokazuje i kako nadrapaju djeca rođena u bračnim i izvanbračnim vezama......
dakle, dva polubrata u vezi pred vjenčanjem( ne znam da li u Hrvatskoj gej parovi imaju dozvolu da se vjenčaju, kao u Englekoj primjerice,sumnjam) i pred kraj filma još i novootkrivena sestra......
duboku podlogu ova priča ima i u našem društvu, da ne objašnjavam sad na dugo i naširoko , već sam pretjerala, meni se svidio ,iako ,opetkažem u cijleom sklopu imam svog favorita, rekoh ti već.-)))
tp.
onaj tko ima volju i želju pogledati ove filmiće uočiti će da su prikazane sve rak-rane našeg društva koje tone sve dublje i dublje u svim porama života; obitelji, alkoholizma, kocke, mobinga, suicida,, beznađa , grčevite potrage za poslom, ili njegovim zadržavanjem...
p.s. trenutno sam u potrazi za također studentskim ostvarenjem-Baka u Naftalanu- Ljubice Kotromanović, , te -eksperimentalna Strujanja -Katerine Dude, dobitnik nagrade Green DCP-a...
ma studenti Verna su zakon"!
"Što je bio poticaj za film 'Janje' - kako ste došli do teme?
Imala sam potrebu govoriti o osobnom fašizmu, o strahu što nam djeca rastu u sredini koja nije otvorena prema drugačijem i koja osuđuje toleranciju. 'Janje' je film koji govori o nama, o našoj djeci, o našoj zatvorenosti, o našoj nelagodi i ismijavanju onoga što ne razumijemo".
Izvanredno pogođena projekcija društva, stvar je u tome u kojim godinama to počinje. U pitanju su klinci tinejđeri koji odrastaju u bolesnom društvu izvrnutih vrijednosti. Na postu o spajanju (ne)spojivog sam se dotaknuo primijera sa klečavcima kao onih koji unazađuju zemlju i stvaraju nove generacije primitivnih degenerika u mlađim generacijama (kao šti su klinci iz filma "janje") po drugoj osnovi ali u principu
to je sve slično. Usporedno s tim primijer iz reale kad se "zagovornik" slobode govora bujaner velimirec tužbom obrušio na news bar zbog satire o njemu.
"Film “Janje” vodi nas u svijet Cvite i Megi, dvanaestogodišnjakinja koje stariji školski prijatelj vodi na obećano nezaboravno popodnevno druženje. Običan gradski kvart, sasvim obična zgrada, jednostavan, ali zapušten stan i naizgled bezazleni tinejdžerski odnosi na granici života i smrti."
Ovdje mi se sad otvaraju dvije polemičke kategorije. Film je problematizacija odrastanja djece u zatucanoj sredini što je dijametralno-suprotno suvremenoj kazališnoj drami "genijalna prijateljica" priči o dvije klinke u Napulju pedesetih godina i njihovom odrastanju u isto primitiviziranoj sredini kojoj je i ovo "moderno" vrijeme ozbiljna konkurencija.
U tim vremenima stvari još izgledaju normalno usporedno sa ovim vremenom u kojem djecu formiraju primitivan mentalitet njihovih roditelja koji im prenose da budu zatucani konzerve i mrzitelji svega što se kosi sa njihovim ograničenim pogledom na svijet. + to da svoju bolesnu ideologiju zagovaraju za kompletno društvo (klečavci i njima slični) a svaki oblik bunta na njihov fašizam proglašavaju udarom na njihovu slobodu. U genijalnoj je priča dijametralno-suprotna samim time i normalnija, jer iako prijateljice žive u zatucanom vremenu one to ne prihvaćaju kao nešto normalno i ne indetificiraju se sa tim kao njihovi roditelji, dio iz posta u kojem je pogođena poanta:
"Jedan praktičan primijer je trenutak na sceni kad Ivina uloga izrazi roditeljima želju za školovanje nakon osnovne na što dobija negativan odgovor sa baljezgarijom "što si ti bolja od nas" jer kad se nije školovala ona neće joj se niti kćer".
One se protiv tog mentaliteta bore, početak neke intelektualne evolucije i progresa za razliku od današnjeg društva koje uči djecu da budu zatucani i da štuju krive vrijednosti. U neku ruku se nadovezujem na post o spojevima Starry je tu imala isto izvanrednu observaciju na relaciji nekad i sad.
"Naslov recenzije govori sve i doista je hrabar pothvat spajati više tematski različitih predstava i naćii poveznice što je tebi fantastično uspjelo, i o utjecaju klera u svakoj pori današnjeg života tu da doista izgleda kao da živimo u vremenu Don Juana i još smo daleko do opuštenosti i šarma zagrebačke 1935. Ona scena u TPZNM na savskom kupalištu Ane Šafranek u badiću, zamisli to, vatikanci bi tu našu zagrebačku kupališnu idilu od prije 100 godina danas optužili za "nečednost"".
Posebno je fokus na ovome da smo bliži vremenima don Juana nego 1935-oj ili modernim vremenima. Mentalitet apsolviran u filmu "janje" je još i gori jer se radi o polarizaciji i kako je izjavila redateljica zatvorenosti prema različitostima. Ali film se dotiče i još jedne važne stvari: kako zajebancija može eskalirati u pitanje života i smrti. Ima ti još jedan realističan primijer iz srpskog filma lagano već filmskog klasika bure baruta (klik na link, scena koju vrijedi pogledati) kako iz situacije što bus kasni ispadne totalni fijasko, lik ogorčen na sustav i mentalitet se svoje frustracije počinje ispucavati na nevinim ljudima. Tragi-komična scena sa malo crnog humora i puno brutalne realnosti. U komentarima ispod videa ima dosta komentara koje vrijedi izdvojiti ovo su neki od njih.
"Ne leži ova agresivnost prema putnicima, ali ovo protiv sistema je među najjačim scenama kinematografije s ovih prostora.
Savršena slika devedesetih. Jedan čovek koji maltretira ceo narod i niko mu ništa ne može.
I danas je tako.
Kakav ste narod , takav vam je i vodja.
Kad Sergej krene da se dere" da su im jebali majku" to sto mu Milena iz straha podilazi da "jesu" ga jos vise iznervira pa je uzme na zub"
Izvanredne observacije su se samo nizale, radnja je u Srbiji ali je slika kompletnog Balkana. Film(ovi) tu stvarnost adaptiraju ironija je da iz priloženog svi to vide (ili bar većina) a godinama se ništa ne mijenja da se stanje unormali, usporedno sa filmom janje iz 2019 stanje je isto ako ne i gore. U filmu "janje" je u 19 minuta pogođena slika realnosti, "bure baruta" je film od 1 sat i 42 minute a samo ova linkana scena u 12 minuta daje kompletnu sliku stanja na Balkanu devedesetih a aktualnu i sad.