Nedjelja poslije mise, sunce proviruje ispod oblaka, dan kao stvoren za meditaciju na obali mora. Prekrasan pogled na otoke Kvarnera, i na lagane valove na plaži, koji se kotrljaju do nogu i igraju na pijesku donoseći šum i opojni miris mora. Uranjam u ljepotu prizora i u mislima dolazim pred svog nebeskog Oca. Oče, ti si sve stvorio, stvorio si moje srce. Poznaješ ga i proničeš u moje biće i otkrivaš ožiljke i nezacijeljene rane. Što je sada potrebno mom srcu? Slušam te, Oče. Nisam dugo čekao, Otac mi je pokazao srce probodeno velikom strijelom. Bol je bila jaka. Suze su kliznule niz lice.. Oče, molim te, ozdravi me. Ovdje gdje je bol neka dođe tvoja ljubav. U misli su mi navirale riječi; Sine moj, pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana. A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti. Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. A svrha svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. ( Mudre izreke 4,18-23)
Hvala ti, Oče, ljubim te, želim ostati u tvom zagrljaju zauvijek. Potrebna mi je Tvoja milost koja posvećuje. Hvala ti, Isuse, za tvoj glas koji mi govori u mojoj nutrini. Tvoje riječi ispunjavaju me neopisivim radošću kada osjetim da smo jedno. Na nebu se otvorilo sunce. Imao sam osjećaj kao da sam u nestvarnom svijetu. Božja prisutnost čini dušu lijepom. Hvala ti, Isuse, što me iscjeljuješ. Ljubim te i radujem se u tvojoj prisutnosti.
(moja impresija-meditacija, nakon čitanja teksta u mjesečniku Book: Ljubav Oca nebeskog)
Post je objavljen 04.06.2023. u 20:14 sati.