20.06 sati ‘Ouh baba Cola zauzmi se za svog milu da profunkcionira kad spada i kako spada.’ To je zapis kojega sam učinio olovkom u blok (za spas rukopisa). A ona je za sve Ogorane bila baba Cola jer nije mogla hodat i imala je ‘štule’ kako Ogorani kažu za štake. Zvao sam je imenom za mene bila baba Maša. Ajoj koliko me baba Maša voljela bio sam njen ‘mile’. Kao što sam bio mile babe Jake, Dote, Buće, Neke, Bakuše, Kokezuše, Prljuše. Ne znam bi li se baba Prlja ljutila ali baba Cola je kraljica Ogorskih baba. Kao djetetu Ogorje mi je označavala slika: baba Maša sa svojim štulama na pragu kuće mog dida Majora. A rukama ili nešto krpi ili Gospinu ružarju moli. Doista sam sretan što sam imao ‘dječji vrtić’ uz svoje bake. Haj zdravi i veseli bili!