Marketing
Oči sve govore...
Kopala sam danas po kutiji sa nekim starim fotkama i među njima pronašla svoj prognanički karton.
Otvorila ga i ugledala lice koje sada nikako ne mogu povezati sa sobom. Sjećam se da sam se išla slikati u Sisku u Drugoj ulici, navrat nanos, nenašminkana i sa užasnom glavoboljom. Gospodična koja me slikala nije našla za shodno ni da me namjesti, vidite da mi je glava nagnuta na jednu stranu. Taman kad smo bile gotove, začula se detonacija nekakvog projektila koji je bio ispaljen na Sisak i oglasila se sirena za opću opasnost.
Izašla sam na ulicu, ljudi su se sklanjali kud je tko stigao, a ja sam zapalila cigaretu i hodala prema stanu svoje prijateljice kod koje sam ionako mislila svratiti na kavu, tako smo se dogovorile. Popile smo je kod nje u podrumu i kad je uzbuna završila vratila sam se u svoj prognanički dom.
Ono što jedino vidim je silna tuga u očima i lice bez osmijeha. A imala sam dvadeset i četiri godine i neizvjesnost života koji je bio preda mnom. Nisam znala što može donijeti sutra. Slušala neprekidno zavijanje sirena, prelete aviona i detonacije koje su me izluđivale. Smirivala dijete koje se stresalo svaki put kad netko zalupi vratima. Nasreću, imala sam oko sebe divne ljude koji su nas prihvatili kao svoje i činili sve što mogu da nam olakšaju ono što nas je snašlo.
Htjela sam vam samo reći ovo – sve se vidi u očima. One ne mogu ništa sakriti. Ako želite nešto saznati, samo se zagledajte u nečije oči. Sve će vam biti kristalno jasno.
Post je objavljen 03.06.2023. u 21:48 sati.