Prije deset godina, upoznao sam je tokom ljeta. Nije bila visoka, ali je imala prekrasno lice i kratku kosu. Smatrao sam je izuzetno slatkom. Prvi put kad sam je vidio, sjajila je poput zvijezde, puna energije. Bio je to prvi put da sam sreo takvu djevojku. Bila je poput ljiljana, donoseći radost svakome tko je gleda. Sjećam se da je bio sunčan dan kada smo se dogovorili putem interneta da idemo zajedno u čajdžinicu sljedećeg dana.
Prvog jutra, osjećao sam uzbuđenje i nervozu dok sam čekao njen dolazak. Konačno, na vratima se pojavila ona, nasmiješena i vesela. Nosila je haljinu u nježnoj boji i imala miris svježeg cvijeta. Sjeli smo za stol, a naša razgovor se lako pretvorio u prijateljsko druženje. Njena toplina i vedrina su me osvojile.
Tijekom toga dana, dijelili smo priče, smijali se i upijali miris čaja. Svaki trenutak s njom bio je kao čaroban san. Zajedno smo razmjenjivali ideje, dijelili strasti i snove. Osjećao sam kako se naše veze polako razvijaju, kao cvijet koji se otvara pod suncem.
Nakon toga, naša prijateljstvo se nastavilo i svaki dan postajao poseban. Svaki susret s njom bio je poput osvježenja i inspiracije. Njen osmijeh je bio moja snaga, a njen smijeh je obasjavao moje dane.
Deset godina su prošla, a naša veza se razvila u nešto posebno. Ona je moja srodna duša, osoba koja mi donosi sreću i ljubav. Svaki put kad se sjetim tog ljeta prije deset godina, srce mi ispunjava toplina. Ta čarobna veza, koja je počela u čajdžinici, još uvijek traje i neizmjerno sam zahvalan što sam je upoznao toga dana.
Ta ljupka djevojka s krilima leptira i ljiljanima u kosi ostavlja trag u mom srcu. Deset godina kasnije, ona je i dalje moja najveća radost i sreća.