Marketing
KUĆA SAMOUBOJICE
Cezanne ima tu sliku: Kuća samoubojice...
... sjedio sam pod trijemom i gledao njegovu kuću. Svi su prozori bili širom rastvoreni, kao i crna garažna vrata. Ta kuća na okuci, ta bijela dvokatnica s visokim krovom koju je gradio svojim novcem i svojim rukama bila je njegovo pribježište, sklonište, utočište od čitavog svijeta, a naročito od glupe žene i još glupljih sinova. Tu se vikendima opuštao kao čovjek, uz vino, uz autogeno zavarivanje svojih „igračkica“, uz ribičiju na obližnjoj rijeci kamo bi odlazio ranim jutrom ili u predvečerje. Tu je, napokon u penziji, podigao košnice i počeo da gaji pčele. Jako je volio te svoje pčelice...
Gledao sam njegovu kuću i iznenada bio prožet zloslutnim osjećajem. Prvo su nadošle riječi: kuća samoubojice, a potom je uslijedila i Cezannova slika.
Ustao sam i krenuo do njega.
Našao sam ga kako visi u garaži. Još se ljuljao. Podigao sam metalne ljestve s tla, uspeo se, primio ga oko struka, nasadio na sebe i počeo da režem brodsko uže nožem iz futrole…
Pažljivo sam ga spustio na tlo. Bilo je kasno. Svejedno sam pristupio postupku oživljavanja...
Nedugo nakon pogreba došli su radnici u plavim mandurama; potukli su visoke čemprese pred kućom, potrovali pčele, srušili košnice, pokrpali žbuku i obojili je u slatkastu roza boju... Kuća je potom stavljena u Oglasnik i brzo prodana. Nasljednici su za nju dobili i više no što vrijedi. Malo boje čini čuda! S novim vlasnicima rijetko izmijenim koju riječ.
Na sprovodu je gđa K. za muževu smrt okrivila pčele.
Učinilo mi se da sam nešto krivo čuo ili shvatio.
Kako to mislite, upitao sam je.
One su ga svojim zujanjem nagovorile da to učini, odvratila je ljutito.
Zar tako?
Da-da, proklete pčele!
… sjedio sam pod trijemom i gledao njegovu kuću. Naišao je Joža. Obavijestio me je da se gđa K. danas – 30 godina kasnije - nalazi u elitnom domu za stare i nemoćne. Devedeset pet joj je godina i odlično se drži. Svaki dan pojede češanj bijelog luka s malo maslinova ulja i ispije barem čašu crnog vina. Nadživjet će nas, zaključio je Joža na odlasku.
Uistinu, korov je gotovo pa neiskorjenjiv, rekoh
kao i žohari kao i
štakori
kao i gospođa K.
i njeni sinovi.
Post je objavljen 31.05.2023. u 12:30 sati.