Srpska historiografsko-filološka posezanja prema Dubrovniku uvijek imaju isti obrazac.
Tako je bilo s Marinom Držićem, Ivanom Gundulićem, a evo sad je (nakon inicijative ZL Dubrovnik o dodavanju imena Ruđera Boškovića) ponovno lansirana priča o srpskom podrijetlu.
"Za razliku od Držića Ruđera se Boškovića odmah proglasilo Srbinom navodeći kako mu je otac Nikola iz Orahova Dola bio pravoslavac iako je don Ilija Bošković, Nikolin brat, a Ruđerov stric, ubijen kao katolički župnik u rodnoj župi, u kojoj sve do konca XIX. stoljeća nije živio ni jedan pravoslavac." (arteist.hr)
Hrvatski je odgovor uvijek uobičajeno i predvidljivo mlak.
Obično se pripomene kako preko neistinitih navoda treba prijeći sa smiješkom ili gospodskom šutnjom. (D.V.)
Još ako se ima na umu kako smo svi potomci Adama i Jeve, a poznato je, kako pišu tamnošnji, recentni mediji, odakle su i njih dvoje.
Iz Leskovca!
Ili možda Valjeva?