Zvjezdolika
svila i med,
baršun i treptaj srca
koje kaplje ambrom vječnosti.
Tko sam ja
u svim tim velovima
za druge skrivena,
bezbožnici kidaju i skidaju,
sveci zaboravljaju svoju svetost
kada dotaknu samo trag
onog što ne može stati
niti prestati?
Kroz tebe živim anima mea,
dušo moja,
u meni
nikad izrečena
do kraja…