Bio je san, mali predah, kratka smrt, odmor za umorno srce,
anđeo vatre, utroba velike ribe, igra, razgovor sa strancem,
ples sa sjenama, zavijao je vjetar, orkan budio nebo,
sjene su nestajale, padala sam, a onda budnost.
Bojala sam se, činilo se, sama sebi
kradem sreću. Prevarila sam se,
budnost je pozlatila svijet,
lišila me neizvješća,
darovala ljepotu.
Budnost donosi miris ambre,
tebe dolutalog iz utrobe ribe,
tebe kao sjećanje i zbilju,
kao meni, nevidljivu,
ikonu iscrtanu
u mom irisu.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 21.05.2023. u 07:17 sati.