TUŽNA ZBILJA I BOŽJI ZOV
Svakodnevno se zgražamo zločinačkom ponašanju mladeži u svijetu.
Nedavno bjesomučno pucanje četrnaestogodišnjeg učenika u osnovnoj školi u Beogradu i ubojstvo devetoro učenika i zaštitara te ranjavanje petero učenika i nastavnice, izazvalo je čuđenje i žalost svih normalnih ljudi.
Ubijenima dao Bog mir Božji, ranjenima brzo ozdravljenje, a ožalošćenima puno duševnog mira.
Nakon tog zločina, dežurni su pametnjakovići razmišljali o potrebitim prevencijskim mjerama: milicajcima sa šmajserom i milicijskim psom u svakom razredu, nadzornim kamerama u svakoj prostoriji škole, a u zahodu barem dvije, na stropu i podu, detektore metala, s detektivom, na svim ulaznim vratima. Jedino su zaboravili predložiti mitraljeska gnijezda na svakom uglu svake škole i miniranje rubnog područja školskog dvorišta, kako počinitelj ne bi nekažnjeno pobjegao. Mogu si misliti kako bi brz bio izlazak djece na školsko dvorište, za vrijeme velikog odmora i koliko bi vremena trebalo za njihov povratak.
Bolesno, pa nije škola koncentracijski logor.
Drugi pak, i unas, s pravom, jamraju kako u školama nedostaje psihologa, pedagoga, defektologa i psihijatara. Škola je odgojno obrazovna ustanova, ali mi se čini da je odgojna dimenzija zanemarena.
Pojedinci razmišljaju o uvođenju u škole nastavnog predmeta: ĆUDOREĐE, iako bi svaki nastavnik profesor, koju minutu nastavnog procesa trebao posvetiti odgoju. Tada bi učenici shvatili da etika i pomaganje drugima, imanentno svima, a ne samo nastavniku koji predaje odnosni nastavni predmet, ma kako se on zvao.
Uprkos svemu, premalo se spominje uloga i obveza obitelji u odgoju djece i mladeži, „kinderštube“. No za to poslanje odrasli prvo moraju odgojiti sebe.
Koliko roditelji, u siromašnom društvu, u borbi za vlastitu egzistenciju i malo vremena za obitelj, komunizmom i globalizmom, više ili manje razorenih duša, odgajaju svoju djecu i utječu na njihovo ponašanje u školama?
Koliko javni mediji, željni skandala, interesno, neobjektivno, zainteresirani za promociju vladajućih na svim razinama, s premalo informacija o brojnim društvenim zbivanjima koji jačaju zajedništvo, dobrotu, ljubav i domoljublje, ne doprinose smiraju i moralnom ponašanju djece i mladeži?
Koliko društvene mreže, kompjutorske igrice, televizijski programi koji imaju sotonsku agendu, i društveni kriminal, posebno masovna nazočnost opojnih sredstava, utječu na poremećaj svijesti svih, a posebno mladih generacija?
Koliko Crkva, posebno njen kler, uspijeva vjernike dostatno naukovati kršćanskom načinu promišljanja i ponašanja-?
Mnoštvo pitanja koja zahtijevaju odgovore i djelovanje po svim navedenim segmentima.
Mislim da jedva kontrolirani društveni kaos djeluje kao psihodelično sredstvo.
Bože pomozi!
Izmolimo Oče Naš
Molitva Oče Naš je molitva razmatranja, koja nas uvodi u Božju prisutnost, u prisan osobni odnos s Bogom, ali nemoj reći Izbavi nas od zla,
ako se i sam protiv zla ne boriš.
Gospodin Isus Krist reče jednom svojim učenicima: vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta. Ali, kad biste promašili svoje poslanje, postali biste sol bljutava i beskorisna.
Nas je katolika u Republici Hrvatskoj, uprkos kvarnoj mogućnosti izjašnjavanja, po popisu stanovništva u 2021. godini, bilo 78.97 %.
Slijedimo Gospodinov nauk, borbom protiv svih zala koje nas okružuju.
Branko Smrekar.
U Brfovcu,20.svibnja 2023.
Post je objavljen 20.05.2023. u 08:32 sati.