13.50 sati Ma što ja znam ova slovca su tako pitoma, normalna. Kao da bi mi se htjela ulizati, pod kožu zavući. Ah i ona su sućutna za me komadinu (20 godina) života raspeta (RBK = raspeta na bolesničkom krevetu). Zbog njihove sućutne ljubavi za me daju mi se bez po muke ispisivati do na kraj web kontinenta. Svima, svakomu. Ah… Znam da ne znam pisati, ali što mogu kad moram jer ovako svakom mogu kazat da se sve ove godine isprazno ne izležavam. Haj mi recite o čemu bi htjeli da pišem? Znam i to da sada na blogu nismo tako bliski kao na facebook. Ali bit će bolje. Ha pa neka ovo budu moje mišljevine. Sada prije krunice Božjeg milosrđa uz HKR pa će onda pohrliti onaj berekin: Haj na web Isusova ovco! Kao obično zapitat ću: A što? I onda ću se kao dosjetit da je to gore bilo to nešto. Haj, zdravi i veseli bili!