Ljubav, čista ljubav kao teško stvoren kamen mudraca, uvijek inspiracija.
Pjesma iz duše iznjedrena.
Salve, Regina! Zdravo, Kraljice!
Možeš li me dotaći
dodirom koji je mekši od šapata
svih galaksija postojećih?
Možeš li me zvati kraljicom
i kleknuti pred mojim srcem
zaboravljajući da si ti Bog,
a ja boginja stvaranja,
jedno smo u jednom,
a opet svatko
na svom tronu jednako vlada
ovdje, sada i zauvijek.
Možeš li me voljeti
do zadnje kapi krvi duše tvoje
ne strahujući da ćeš prestati
i nestati?
Možeš li svoju Božicu pustiti
da tisuću puta uđe u svoju čahuru
i čekati transformaciju njene ljepote
svaki puta sve sjajnije i trajnije,
jer ljubav tako,
samo tako može živjeti i preživjeti?
Možeš li biti moje ja
bez salto mortale tvojih samrtnih strahova
da ćeš se izgubiti u labirintu tragova
do tvog spasiteljskog ega?
Možeš li me tako voljeti
da ti ne zadrhti srce
kada me pozdraviš
na odlasku pozdravom
salve, Regina,
jer znaš da je istina
samo privid prave stvarnosti
skrivena iza plašta
moje pojavnosti?