Marketing
Once upon a time in Zagabria
Prijatelju,
prošlo je 30 godina od tvoje pogibije.
Sinoć si mi prvi puta došao u san.
Jedva sam te prepoznao!
I ti ostari poput nas zemnika.
Na sebi si nosio smeđi demode kaput Ivana Krstitelja
i nisi se više bavio slikarstvom, umjetnošću.
Postao si poduzetnik.
Imao si dvanaestak zaposlenih podsobom
bravarija, metalski radovi
takovo što…
Pozvao sam te na piće u obližnju birtiju.
Provukli smo se kroz zaraslu bašču
i sjeli za prljav stol.
Uzbuđeno sam evocirao prošla vremena
no ti si bio nezainteresiran, odalečen.
Činilo se da se smrtno dosađuješ.
A onda si ustao s izgovorom da
moraš na važan poslovni sastanak.
Otišao si.
Naručio sam iduće pivo.
Nismo ugovorili novi susret.
Izmijenili brojeve.
Kako bilo, uvijek ću se s radošću prisjećati
one zime, kada smo nakon studije ženskog tijela
u zaparenoj akt sali što je vonjala na tragediju cvijeća
još satima stajali u snijegom zatrpanoj ulici.
Hladnoća je prodirala kroz tanke potplate
stopala su mrzla, prsti modrili
dah se ledio
a mi smo govorili
o crtežu, slikarstvu
i oči su nam sjale luđačkim sjajem
kao da ne postoji ništa osim tog trenutka
i te svete
.......... presvijetle
...................... umjetnosti
Post je objavljen 16.05.2023. u 09:00 sati.