Slušam u dnevniku direktora Hrvatskih voda; kaže čovjek da gleda u nebo, a sve vezano za vodenu kataklizmu koja je sastavila proteklih dana i još nije gotovo, jer za sutra najavljuju kišu koja će opet padat ko da nikad padala nije.
Jučer je prispomeno i nasip u Petrinji koji se eto još uvijek sanira ( evo treću godinu ), pa on vjeruje da će nasip izdržat svu tu silesiju vode koja je do sada pala i tek treba past.
Blago nama. Gledanje u nebo je znači metoda koja je spasonosna. Ne čišćenje riječnih korita ni odvodnih kanala koji su zadnji put očišćeni za seljačke bune. Ništa od onoga šta nalaže struka da bi trebalo napravit, ja nisam ni struka ni direktor da bi to znala, nego gledanje u nebo. Dobro da ne plaćamo nekog afričkog plemenskog vrača da svaki dan razbaca kosti pa iz njih proriče, il gata iz životinjskih iznutrica kud će voda udarit.
Pa dajte i vi uprite oči u nebo sve dok ne dobijete tešku očobolju, nebil to razbilo naoblaku i zaustavilo kišu. Ima nas četri i pol miliona, znate vi koje je to upiranje očiju.
Post je objavljen 15.05.2023. u 20:28 sati.